Piše: Aleksandar Živković
Muka je to. Za devet mjeseci stvori se samo jedno alternativno lice u Srbiji, rektor BU Đokić, no izgleda da ni on ne odgovara onoj kasti nikad penzionisanih biogradskih „nezavisnih“ medija.
O tome sve govori mališizna naslovna strana „Radara“, na kojoj je, istina, i rektor Đokić, ali nad njim se nadnosi Danilo Marinović sa tvrdnjom: „Crnomantijaši su slika današnje Srbije“.
Ko je „crnomantijaš“? Rektor Đokić? Saradnici „Radara“ iz klira? Bog ili đavo bi ga znao.
Kako su oni postali ništa manje no slika Srbije danas, jeste zanimljivije pitanje?
Ne za Marunovića, neka njega. Nego za nikad penzionisane terazijske Crnogorce i Crnogorke, porijeklom iz „Duge“, kojima vazda nešto ne valja u Srbiji, a imaju, Bogu hvala, talenat za šefovanje.
I sada bi neki rektor, Bog te pita odakle, htio nešto.
E, ne može tako dok smo mi, uvijek, na vlasti. Ima da se zna ko postavlja pravila igre na Terazijama. Nijesmo se mi zato borili, da ko ne čuje, mahom u četnicima, pa poslije prolazili tolike škole (rektorova sprema prema našoj je ništa!) da bi nam neko sad ideološki kvario mladež sa Vidovdanima i ostalim mitovima.
Zato, Marunović gore, rektor dolje!
Jasno, ima na Terazijama i druga struja našijenaca, onih koji bi odozgo da uređuju po Čarnoj Gori. No, oni su mahom neznaveni, nikako da savladaju visoku školu marifetluka da je bolje držati vlast i gore i dolje.
Nekada to izgleda mališizno, ali djeluje.
Najjadniji su ovi naši dolje – i oni vole nerandže – koji čitaju svašta, pa pomisle da je nezavisnost stvarno cilj.
Ne, braćo. Dva oka u glavi su dva zgodna lovišta.
Eto, ulovismo i rektora Đokića dok kažeš crnomantijaš.
