Piše: Miloš Lalatović
Sigurno mnogi nijesu znali da su Jugosloveni imali svoju Lejdi Gagu i Madonu, prije vise od četrdeset godina. Vjerovatno se pitate ko su te dame? U vrijeme kad su se pojavile sa svojim neobičnim stilom bile su zabranjivane, neka od njih, ali ipak popularne. Riječ je o Aleksandri Slađani Milošević i Dragani Šarić ili Bebi Dol. I jedna i druga nikog nijesu ostavljale ravnodušnim. Posebno Slađana Milošević. Ona kao da je obuhvatila i stil Nine Hagen, Madone, Lejdi Gage, Blondi, Džoan Džet, opet i vise od toga. Nije ni čudo što je ponijela epitet ‘‘princeze jugoslovenskog roka“.
Slađana je počela značajno da se probija već 1974 godine, da bi 1979 godine sa pjesmom Amsterdam“, oborila sve rekorde svojim muzičko-vizuelnim sposobnostima. Ovom numerom je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji te godine. Iako jedna od glavnih zvijezda tadašnjeg novog talasa, ona je ipak bila , nekako bila kao skrajnuta. Kao da joj je to bio uzak prostor. Jednako dobro je izvodila i pank, hard rok, metal, do nekih pop pjesmica. Ima anegdota, kad je Slađana upisala veterinarski fakultet, da profesorica na predavanju nije mogla da se skoncentriše od Slađanine frizure. Na kraju je i priznala to, pošto nije mogla da skrene pogled sa nje. Šokantna, ženstvena, oštra, meka, sve je to Slađana.
Ona je bila multitalentovana, multimedijalna umjetnica, neshvaćena i od andergraund kolega toga vremena. Kao da su osjećali neku zavist prema njoj. Njen brat Goran Milošević, takođe je značajno ime jugoslovenskog rokenrola. Bio je član benda ‘‘Generacija 5“, potom nastavio solo karijeru. Pa i on je poput sestre bio skrajnut, nenametljiv.
Slađana je devedesetih živjela u Americi, bavila se bankarstvom. Kada se vratila u Srbiju, učestvovala je u projektu ‘‘Pesme iznad Istoka i Zapada“, na kojem su učestvovali mnogi poznati rok bendovi i muzičari. Njena ranije pomenuta koleginica Bebi Dol je predstavljala Jugoslaviju, onu veliku, poslednji put na Evroviziji te 91. godine sa pjesmom ‘‘Brazil“.
Često naši narodi i narodnosti nijesu svjesni kakve sve ljude su imali i imaju, dok se ne pojave neki tamo svjetski poznati sa već prekopiranim ili sličnim stilovima naših.
Pored pomenute dvije pjevačice obavezni su i Snežana Mišković zvana Viktorija, sestre Mirjana i Maja Mijatović iz benda Via Talas, Marina Perazić, Denis i Denis, Tanja Jovićević iz Oktobra 1864, a posebno možda najznačajnija od svih jugoslovenskih nju vejvovki, ali vjerovatno i najtragičnija je Margita Stefanović, famozna Magi. Perfektan đak i student, čega god da se dohvatila bila je u vrhu kao danas Novak Đoković, mada neka mi oprosti Novak, Magi je po mom i mišljenju mnogih na ovaj ili onaj način bila neponovljiva, tako da je i Đoković mali u odnosu na nju.
Njena sudbina je upravo tragičnija zbog ogromnog uspjeha na arhitektonskom fakultetu, gdje je osvajala prestižne nagrade, takođe i na muzičkoj akademiji, gdje je kao vrhunska pijanistkinja trebala da ide sa čuvenim Ivom Pogorelićem u Moskvu. Ne znam, ne mogu dalje da pričam o ovoj ženi. Suviše i presuviše je tužno. Kao da joj neka zla sila uzela sve i ostavila je u bijedi. Da, mnogi će reći sama je odabrala svoj put, sama je i kriva. Možda, ali sam se nagledao u životu sličnih sudbina, da mogu reći da je ukradena sreća Margiti Stefanović Magi, ali će joj uvjeren sam Bog to mnogostruko nadoknaditi iako ovdje nije više među nama.
Dug je put do vječnosti. Svima upokojenim divama Carstvo Nebesko, a svima koje su još uvijek među nama da dugo kvalitetno žive i rade.
