Piše: Miloš Lalatović
Jedna od država, koja se nalazi u našem susjedstvu, a o kojoj malo znamo je Rumunija. Država bogate istorije i tradicije, koja se poput naše nalazila na vjetrometini puteva. Na tom raskršću se formirao narod jedinstvene tradicije i kulture. Nastali kao mješavina Dačana i Rimljana, narod blizak latinskim, a ipak istočni pravoslavni narod. Rumunija je najveća balkanska država sa preko dvadeset miliona stanovnika. Većina je pravoslavne vjere. U komunističkom periodu prošla je golgotu. Metodi uvezeni iz Sovjetskog Saveza gonjenja, zatvaranja i mučenja nepodobnih, bili su nezamislivi, sumanuti, apsurdni, kao i sami razlozi za njih. Ovo se posebno odnosilo na mlade bogoslove, sveštenike, monahe. Neki od njih su: Starac Justin Parvu, vjerovatno jedan od najpoznatijih savremenih duhovnika Rumunije. Upokojio se 2013. godine. Prošao je nezamislivu torturu. Optužen da je slušao radio “Glas Amerike“u svom manastiru, uz lažne svjedoka osuđen na višegodišnju kaznu zatvora od 1948 do 1964. godine.
Za to vrijeme radio u krajnje ubitačnim neuslovnim rudnicima, gdje su se usled nedostatka kiseonika gasile sijalice, doživio neljudska mučenja i ponižavanja. Mučenja su se sastojala od tjeranja zatvorenika da govore da ne vole svoje roditelje, bližnje, Crkvu, izgovaraju bogohulne riječi. Nakon ovog satanskog tretmana pobožni ljudi su se osjećali gore zbog izgovorenog nego zbog samih batina. Molili su se Bogu da im oprosti. Potom bi doživljavali olakšanje. Mnogi od njih ova iskušenja nijesu podnijeli.
Duševno su oboljeli ili izvršili samoubistvo, koje je takođe bilo zabranjeno. Koga bi uhvatili da se na ovakav način rešava muka, bio bi još više mučen. Valeri Gafenku, pobožni mladić, koji se usled torture u zatvorima teško razbolio. Iako mlad sa velikom mogućnošću da preživi, svoj lijek ustupa jednom protestantskom pastoru, koji će mnogo godina posle, svjedočiti o ovome pred američkim kongresom. Svjesno je žrtvovao svoj život za bližnjeg, u ovom slučaju za inoslavnog pastora.
Otac Georgi Kalču je u zatvor dospio kao mlad čovjek. Doživio tešku torturu i mučenja. Radio na plantažama pirinča u surovim uslovima sa minimumom hrane. Da ne bi izgubio razum tokom psiholoških metoda mučenja brzo je u sebi izgovarao Isusovu molitvu. Ipak, jednom je pokušao samoubistvo, bio uhvaćen i teško kažnjen. Pušten je kao i otac Justin Parvu 1964. godine tokom opšte amnestije pod pritiskom Zapada i Amerike. Kasnije je ponovo hapšen i izlagan torturi.
Nakon čega definitivno odlazi za Ameriku, gdje biva duhovnik mnogim sunarodnicima i ostalim pravoslavnim hrišćanima, pomažući i inovjerne. Tokom komunističkog perioda Rumunija je imala neobičan stav prema Crkvi. Nije je progonila poput Sovjetske Rusije, ali u suštini vladalo je slično nepovjerenje, tako da je svako mogao završiti na već opisani način.
Posebno su zloglasni bili zatvori Pitešti i Gerla. Dešavao se i jedan neobičan proces. Za prvo vrijeme vladavine komunista, povećavao se broj monaštva, dok se nije zabranilo dalje monašenje, a mlađi monasi raspušteni i natjerani da rade u fabrikama. I danas je Rumunija jedna od država sa najvećim brojem monaha, u odnosu na ostale većinski pravoslavne države. Tako da njihov broj dostiže petsto i hiljadu monaha u pojedinim manastirima. Starac Tadej je govorio da je najače Pravoslavlje upravo u ovoj državi. Pored nabrojanih poznati u čitavom svijetu su rumunski duhovnici otac Arsenie Boka, otac Dimitri Staniloe, Starac Kleopa Ilie, Starac Arsenie Papačok. Poznati su i rumunski intelektualci poput Ežena Joneskua i Mirča Eliadea, čije je rad na izučavanju svjetskih religija vrlo cijenjen širom svijeta. Tako je vrlo poštovan od svjetski poznatog antropologa Klod Levi Strosa, kao i od naših teologa, posebno blažene uspomene vladike Atanasija Jevtića. Danas je Rumunija lider po razvoju i ekonomiji na ovim prostorima. Zemlja protivrečnosti, skromnosti i duhovnosti. Rumunija u srcu.
