Piše: Miloš Lalatović
Jedan od nesvakidašnjih ličnosti u Crkvi, a i u životu, uopšte, je sveštenik Srpske Pravoslavne Crkve prota Milorad Golijan. Strastveni čitalac od rane mladosti, gdje su mu knjige služile kao bijeg od teške stvarnosti surovog života bosanskog sela u kojem je živio…
Od djetinstva spada u onu kategoriju ljudi, kojem su prema stihovima crnogorskog pjesnika Lesa Ivanovića“bodlje okrenute prema njemu samom“. Ni sa kim se u životu nije takmičio, osim sa samim sobom, gledao nikog da ne povrijedi, još od djetinjstva, kada je samo jedan put udario nekog dečaka, nakon čega je imao noćne more, tako da je brzo odustao od te vrste odbrane. Dopuštao je da njega udare, uvrijede, nije im odgovarao istom mjerom. Sve ga je ovo pratilo tokom čitavog života.
Posle završene gimnazije upisuje Karlovačku bogosloviju, gdje odmah pronalazi kako kaže gradsku biblioteku, umjesto sportskih igrališta i drugih mladim svojstvenih mjesta. Veliki poznavalac svjetske literature osim bogoslovske. Tako da je na njega veliki uticaj ostavio Dostojevski, Nikolaj Berđajev, Jung, Adler, epska poezija, pa i savremeni autori psihijatrije poput američkog psihijatra Skota Peka.
Tokom ratnih godina spasio dvojicu imama, usled čega od strane pastve biva proglašen ,,izdajnikom“, trpi razna šikaniranja, uvrede, tako da se morao iseliti za Srbiju, gdje dobija novu parohiju. Druži se sa ljudima, čiji su stavovi od strane velike većine sveštenstva neprimereni, dobar prijatelj mu je bio pokojni Mirko Đorđević, sociolog religije, zajedno su držali i predavanja.
Sva maltretiranja od strane okoline, a ponajviše od svojih teških pomisli i borbe sa samim sobom, ostavili su teške posledice na protu Milorada, vremenom je oslijepio. Godinama živi u mraku, da bi otkrio unutrašnju svjetlost. Ipak, pored svega aktivan je i dalje, njegova predavanja su vrlo posjećena i slušana.
Kao što rekoh čovjek velikog razumijevanja prema svakome, tako da ga je pokazao i u jednoj emisiji prije nekoliko godina tokom debate sa jednim obrazovanim ateistom. E, ono što su mnogi očekivali tom prilikom od jednog sveštenika, da će doći u sukob sa pomenutim čovjekom, a, on izjavljuje da je i sam na neki način ,,ateista“.
Miloš Lalatović: Neuspavljivi čudotvorac, Sveti Jovan Šangajski
Prota Milorad Golijan je uvijek rado viđen gost, bilo da gostuje u nekoj emisiji ili drži predavanja, uvijek sa karakterističnom lulom, što mu možda i to neki zameraju. Jer, umjesto da slušaju šta ima da kaže, pojedini se samo zakače za tu lulu. Kao da je najbitnija stvar na svijetu.
Kritikovali su ga i kad mu se kćer udala za momka čija je majka adventista. Kritika ga prati stalno. Ne obična kritika, nego ona spojena i sa uvredama, pa i od svojih.
Neki čovjek mu je jednom prilikom rekao, kada je u zgradu patrijaršije krenuo da se rukuje sa njim, “da se on sa srpskim, , izdajnicima“ne rukuje“. Sve ovo dokazuje da je prota Milorad Golijan Hristov čovjek, jer ako su “Hrista gonili, goniće i njegove“…