Piše: Miloš Lalatović
Haurd je ležao sam u sobi. Bila je to vrlo skromna soba, sva u drvetu, nasleđe od roditelja. On je sa pokojnim roditeljima, živio u drugom gradu u mnogo boljim uslovima, ali su zbog velike depresije ostali bez te kuće, a onda u iznajmljenim stanovima, nakon čega mu je otac umro, negdje na sredini Drugog svjetskog rata, a potom i majka.
Kako je bio jedinac i jedini naslednik svojih roditelja, nasledio je i preselio se u provincijski grad u staroj zgradi, oronuloj sobi, koju je njegov otac dobio kao kompenzaciju za jedan od mnogobrojnih dugova, koji su zbog krize ostali neisplaćeni, a ovaj jeste na pomenuti način.
Od djetinjstva je bio čudan. Najbolji prijatelji su mu bile životinje, sa ljudima je malo razgovarao, ali na to niko nije ni obraćao pažnju, sem njegovih vršnjaka u školi, a posle kolege na poslu. Radio je u banci. Nadređenima je odgovarao njegov strogo formalni karakter, kako sa klijentima, tako i sa kolegama. Posebno sa ovim drugim, jer često su tih posleratnih godina prijetili štrajkovima. Određeni, naizgled zaposleni ljudi su svaki šum pratili, jer je svaki od njih mogao da izazove velike štrajkove i gubitke za vlasnike više banaka i preduzeća, pošto su svi bili međusobno povezani. Zaposleni su ipak šaputali, ali Haurd nikad. Zato je bio nagrađen za rukovodioca. Njemu ta funkcija nije mnogo značila. Tačnije, ostao je isti kao i prije. Ali, zato je izazvala tešku zavist njegovih kolega koji su ga neprestano ogovarali i klevetali. On je do perfekcije obavljao svoj posao, a ka bi ga završio svraćao u radnju gdje je kupovao određeni komad skupog sira i nešto vina. Vino je bilo najjeftinije, a sir najskuplji.
Prvo je bilo za njega, a drugo za njegove prijatelje. Da, bili su to vrlo neobični i među ljudima neomiljena bića, kao i on sam. Pacovi, oni su bili u pitanju. Kao dijete bile su mačke, i dalje ih je volio, ali odlučio se za pacove, a jedni i drugi ne mogu zajedno. Kad je otvarao vrata skromne sobe odmah bi izlazili jedan po jedan njegovi krznati prijatelji. Znao ih je sve po imenu, znao je kad ženka pacova treba da se okoti, tada je posebno brinuo o njoj i mladima. Bilo je u sobi na stotine pacova. To je bila stroga tajna, koju su i same životinje znale, nijesu se smjele nikako odati. Učio ih je Haurd dok je ispijao vino, da ne prave buku, da će biti likvidirani, gore od nacista, koji su skoro izgubili rat, ili Jevreja, kojih je stradalo baš dosta od tih istih nacista.
Miloš Lalatović: Neuspavljivi čudotvorac, Sveti Jovan Šangajski
Pa i neki Haurdovi prijatelji, Jevreji. I on je zajedno sa njima osjećao taj getovski mentalitet, da stalno nekom smeta, da je na meti nečije priče i itd. Roditelji su mu kao djetetu govorili da umišlja, da je paranoičan. A onda su počeli da odvode njegove prijatelje, i to ne djeca nego odrasli uniformisani ljudi, zajedno sa njihovim bližnjima. Košmar se zaista ostvario. Nije mogao da se smiri. Uzalud su mu govorili da oni nijesu Jevreji i da ne mora da se brine. Ali, sve je bilo uzalud. On je uporno ponavljao doći će, doći će, i to u tolikoj mjeri da su susjedi to primijetili i posumnjali za njegovu porodicu da su zaista Jevreji. Gestapo ih je detaljno ispitivao o porijeklu, posebno Haurda. Dovoljno je reći da su se jedva izvukli, sa trajnim posledicama, posebno dječak.
Tada mu je jedna susjetkinja mačka pružala utjehu, a posle sasvim slučajno jedan pacov, koji je ležao tik uz Haurda, dok je ovaj spavao. Nikad nije osjetio takvu toplinu. O čemu se radilo, nije saznao. Možda pacovi ispuštaju neke posebne supstance, šta god, oni su mu postali najbolji prijatelji. Najprije taj, koga pomenusmo, a koga je iz nekog razloga nazvao Baltazar, a sa njim su dolazili novi i novi sa kojima se lagano, istovremeno upoznavao i zbližavao.
Često se punačka nastojnica zgrade žalila da se osjeća pacovski miris, jasno ga osjeća, ali da su ta gamad toliko lukava, da bez obzira koliko ona pazila, nikako da barem na jednog naiđe.
Svi su sumnjali da na neki tajanstveni način Haurd stoji iza svega, ali niko nije imao dokaze. Na kraju su ga nazvali Pacov.
Ljudi iz zgrade su se stalno žalili da im neznano kuda nestaju namjernice iz stanova, da ne znaju šta je u pitanju, da na njihovu sirotinju samo još im ovako nešto treba, čak, sve su prepisali crnoj magiji. Glavni vještac i vještica su bili Haurd i jedna baba. Ali, kao po maleru baba brzo umrije, tako da ostade samo Haurd.
Mnogo puta su se susjedi spremali da nasrnu na njegov mali stan i vide šta taj ,,đavolji sluga“ radi. Ali uvijek je neki razum, uglavnom žene preovladao da se suzdrže. Sve, dok nije pijani Herbert jednom upao sa starom puškom u Haurdov stan. Ovaj je spavao snom pravednika opijen vinom, pacovi su bili nahranjeni, nije bilo razloga za brigu. Komšija iznad je takođe bio pod morfijumskom ekstazom, do njega je bio lik, koji je zloupotrebljavao otrov za bubašvabe, iako ih odavno nije bilo. Haurd i ljudi oko njega su bili u blaženom stanju. Ali Herbert je konačno odlučio da se riješi vješca kao nekad njegovi preci, samo oni mnogo surovije, na lomači. Razbio je vrata Haurdovog stana i na njegovim prsima zatekao nekoliko njegovih omiljenih pacova. Herbert je onako pijan bio toliko bijesan, da je pucao na pacove, ali umjesto njih pogodio je Haurda. Usmrtio ga je odmah. Ali posle toga, ogromna gomila glodara se uputila ka ubici i osvetila se za smrt svoga dobročinitelja. Jedva da se prepoznavao njegov leš.
Punačka nastojnica kad je naišla na prizor dva mrtva čovjeka, vrisnula je toliko glasno da je uznemirila čitavu zgradu, neki su dobili i infarkt, neki i psihičko oboljenje. Sahranili su obadvojicu. Herbert uz sve počasti, koji čovjek njegovog staleža može da očekuje. Bio je samo problem da niko, pa ni sveštenik ne vidi njegov nakaradni leš.
Haurd je sahranjen o trošku firme u kojoj je radio. Niko od kolega mu nije došao na pogreb, niko od susjeda, rodbine nije imao. Samo sveštenik je držao opijelo i gomila pacova svuda okolo. Stari sveštenik je razumio tajanstvenu vezu čovjeka i životinja, tako da ih nije tjerao niti ometao da svom prijatelju odaju poslednju počast.
Nekad je, a možda i često pacov bliži čovjeku nego čovjek čovjeku.
