Piše: Aleksandra Paladin
U ustanovi kulture „Gvarnerijus” 8. novembra koncertno je promovisana knjiga „Neumorni bas” čembalistkinje i kulturologa Smiljke Isaković i orguljaša, profesora Ivice Petkovića (izdavač Orion Art Books). Pored autora koji su rečju, a Isakovićeva i muzikom, osvetlili pojedine segmente tog izdanja, na promociji su nastupili flautista Ljubomir Dimitrijević i violinistkinja Mina Mendelson, a moderator je bila muzikolog Aleksandra Paladin.
„Neumorni bas” predstavlja značajnu novinu u stručnoj muzičkoj literaturi na srpskom jeziku koja se bavi tehnikom sviranja kontinua na instrumentima sa dirkama. Nastala je na osnovu bogatog teorijskog, praktičnog, ali i pedagoškog iskustva njenih pisaca i zaokružena je celina u okviru koje su sublimirana različita znanja karakteristična za izvođaštvo barokne muzičke literature. Bogato ilustrovana notnim primerima, ona istovremeno podstiče takvu vrstu izvođačke discipline koja od umetnika zahteva, pored odlične tehnike, sposobnost i afinitet prema improvizaciji, ali i odlično poznavanje harmonije i kontrapunkta, čiji su elementi pojedinačno sagledani kroz različita poglavlja.
Predgovor je tematski fokusiran na baroknu praksu sviranja basa kontinua (neprekidnog basa), ali i na načine obeležavanja te deonice kroz tzv. šifre, na kojima se bazira njen improvizacioni princip izvođenja. Govoreći na promociji, Smiljka Isaković je ukazala na istorijsku interpretaciju podsećajući da je sama činjenica da note nisu bile ispisane i da je svaki umetnik, prateći šifre, osmišljavao pratnju dovela do toga da jedna kompozicija nikada nije mogla biti na isti način odsvirana, čak ni od strane istog umetnika. Takav način zapisivanja je baroknim delima omogućio da budu adaptilna za različite instrumente, a to su, pored pomenutih sa dirkama, bili i drugi koji su imali odgovarajući basovski registar, kao što su fagot, viola da gamba, kontrabas, violončelo i drugi.
Knjiga je oblikovana kroz poglavlja, u okviru kojih se razmatraju elementi harmonije – akordi i njihove veze, obrtaji, oblici kadenciranja, vođenje glasova, ali i melodijska harmonska kretanja, kao to su ukrasi, pokreti u partimentu, figuracije itd., sagledani kroz prizmu sviranja basovske pratnje. Tematski su obuhvaćeni i modeli za modulaciju iz udžbenika „Practica d’accompagnamento sopra bassi numerati” Sanislaoa Mateija (Stanislao Mattei), jednog od prvih učitelja muzike u 18. veku.
U okviru poglavlja „Vežbanje” sakupljeni su karakteristični notni primeri za realizaciju kontinua, preuzeti iz „Pravila” („Regole”) dvojice italijanskih baroknih kompozitora Frančeska Durantea (Francesco Durante) i Fedelea Fenarolija (Fedele Fenaroli). Neke od njih Isakovićeva i Petković koriguju u odnosu na original, težeći da uspostave funkcionalniju vezu sa teorijskim delovima knjige, u cilju ukazivanja na moguće načine oblikovanja svakog specifičnog pravila. Taj praktični segment obuhvata i sviranje disonanci (zadržica kvarte, septime, none, zadržicama u basu, itd.) uz objašnjenja (podsećanja) na specifične harmonske zakonitosti koje usmeravaju sviračku praksu. Posebnost ovog izdanja jesu i komentari autora koji se odnose na izvođenje basovske deonice, u odnosu na koju, u pojedinim situacijama, polemišu sa definisanim instrukcijama, ukazujući da je za mnoga rešenja, pored znanja, neophodan i „dobar osećaj”, odnosno smisao za osmišljavanje pratnje. Pored edukativnih vežbi, predstavljeni su i primeri iz barokne literature, odabrani iz opusa čuvenih stvaralaca te epohe.
Na promociji je bilo reči i o institucijama koje su imale značajan uticaj na razvoj instrumentalne muzike i izvođaštva barokne ere. Ivica Petković je govorio o venecijanskom sirotištu i samostanu „Ospedale della Pieta”, osnovanom još 1346. godine, u okviru kog je muzika bila važan deo vaspitanja i obrazovanja, a talentovani štićenici dobijali vrhunsko muzičko obrazovanje. Predstavio je i „Napuljsku školu” i Pariski konzervatorijum toga doba, u kojima je posebno negovano sviranje partimenta – instrukcionih vežbi za savladavanje veština improvizacije, kontrapunkta i kompozicije.
Oblikovana kao sinteza teorije, istorije i uputstava za izvođačku praksu, knjiga „Neumorni bas” izuzetno je funkcionalna kao pedagoška literatura ne samo za studente čembala ili orgulja već i za kompozitore i dirigente. Ona sistematizuje značajne informacije koje kroz praktičnu primenu mogu biti instruktivne i u domenu savremenog stvaralaštva ili sticanju interpretativnih znanja u oblasti barokne muzike. Značajna je i kao edukativna literatura za učenike muzičkih škola koji imaju afinitet prema sviranju tzv. „starih instrumenata”. Svoje mesto ima i kao svojevrsni podsetnik – rečnik sviračkih veština basa kontinua za umetnike. Iako se u prvi mah može učiniti da pripada isključivo stručnoj literaturi, način na koji je pisana komunikativan je sa širokom čitalačkom publikom koja ima afinitet da kontekst muzičke istorije i konkretno izvođaštva na sceni sagledava i iz praktičnih aspekata, koji omogućavaju odličnu konekciju sa saznanjima iz drugih oblasti umetnosti. U tom smislu, ona se može označiti i kao konstruktivna nadgradnja postojećih iskustava koja osvetljavaju trag jedne epohe čije tragove aktivno pratimo sve do današnjih dana.
Izvor: Magazin Politika
