Piše: Miloš Lalatović
Potrefiše se majka Vidosava i sin Milan, baš negdje u Bosni, u ljeto 1992. Bili su iz Crne Gore. Milan je odrastao pacifistički, tek je napunio osamnaest godina, bila mu je nezamisliva sva ta ratna situacija. Strpali su ih u kamp sa ostalim Srbima i Crnogorcima. Vidosava je teško kukala i plakala, šta snađe sina i nju. Srpske Bosanke su je umirivale i same nespokojne, pripaljujući jednu na drugu cigaretu. Tu je bio i neki general ili ko će ga znati, prijetio je da se žena umiri, brzo, da je on ne bi umirivao drugim načinima. Znalo se šta to znači. Vidosava je samo brinula za svog sina Milana, čula je da će da ga mobilišu, da se mali malo ,,okali“, dosta im je piaka.
Dođoše u neko vrijeme unproforci ili kako već, Vidosava iskoči, poče da kuka i moli pred strancima, koji su bili zbunjeni. Sandra, profesorica engleskog, koja je išla sa njima prevela im je. Vidosava brzo dozva svog sina Milana, uđoše u vozilo stranaca. Sandra je bila puna razumijevanja i potpuno je shvatila situaciju, bila je i sama dijete iz mješovitog braka, Muslimanke ili Bošnjakinje i Srbina. Rat i njegov početak, strašno joj je pao, ,,ubio“ je slatku mladu djevojku, koja se spremala da napusti ovo područje, zauvijek. Potpuno je bila uz Vidosavu i Milana, nazivajući majku ,,majka hrabrost“.
Prevodila je unproforcima da su oni majka i sin heroji, koji kako su joj rekli, nijesu htjeli da učestvuju u ubistvu momaka i ljudi druge nacionalnosti i vjere, nijesu tako naučeni i vaspitani. Čovjek stranac sa brkovima samo je odgovarao kratko i sa blagim, praktično vještačkim osmjehom.
Odvedoše majku i sina, zajedno sa prevoditeljkom na sigurno. U ambasadu SAD u Hrvatskoj. Krenula je ozbiljna medijska kampanja u vezi majke i sina, koji su samo željeli da nađu mir, sa svih strana. Jedni su ih podržavali, a drugi spremali linčovanje. Otišli su na kraju u Ameriku. Neke svjetski poznate zvijezde napravile su pjesmu Majka i sin, zvali ih da im se pridruže na koncertima, ali nijesu nikad. Vidosava je stara, nepokretna, Milan radi kod lokalnih Kineza, istovara robu. Jedva preživljavaju. Ne znam, valjda je to sudbina siromašnih.
