Jedan od važnih umjetničkih pokreta nastalih u Americi, svakako jesu i bitnici. Sam pokret je najveći uticaj imao u književnosti, ali se ne može zanemariti njegov uticaj na muziku, glumu, slikarstvo.

Naziv bitnici smislio je jedan od glavnih aktera ovoga pokreta književnik Džek Keruak, krajem četrdesetih godina, najpoznatiji po svom romanu Na putu. Drugi veliki bitnici su književnici Vilijam Barouz, Alen Ginzberg, Lorens Ferlingeti, Hanter Tompson, Čarls Bukovski. Radilo se o mladim i srednjovječnim ljudima koji su željeli da izađu iz okvira puritanskog lažnog morala američkog života i probaju alternativne načine života poput eksperimentisanja sa opijatima, otvoreno iskazivanje slobodne ljubavi, pa i homoseksualne, protivljenja rasizmu, upoznavanje sa različitim netradicionalnim religijskim praksama najčešće zen budizmom, mada i drugih.
Centar okupljanja im je bio San Francisko i čuvena Ferlingetijeva knjižara, ali i Njujork, kao jedni od najliberalnijih američkih gradova sa svojom izraženom andergraund kulturom i načinom života. Djela su im često zabranjivana zbog opscenog sadržaja. Najčešće se radilo o djelima Vilijama Barouza i Alena Ginzberga.
Tako je kultni Barouzov roman Goli ručak, pretrpio niz sudskih zabrana, da bi bio odobren 1966. godine, slično kao i Ginzbergova pjesma Urlik. Iako su Barouz i Ginzberg bili veoma bliski imali su dosta različitosti, među kojima su Barouzova “mizantropija“ za razliku od Ginzbergove hipijevske otvorenosti širenju ljubavi. Od svih bitnika mnogi smatraju Vilijama Barouza najzanimljivim. Rođen 1914. godine, znači stariji od svih ostalih, koji su obično rođeni između dvadesetih i tridesetih godina. Iako zvanično pripada ovom pokretu njegov uticaj je mnogo širi poput Dejvida Bouvija na muziku, na koga je između ostalog uticao i sam Barouz. I ne samo na njega nego i na mnoge muzičare od Mika Džegera, Peti Smit, Lu Rida, Nico, na čuvenog umjetnika Endi Vorhola do frontmena benda Nirvana Kurta Kobejna sa kojim je imao i prepisku pod nazivom “Zvali su ga sveštenik“. Iako se dugi niz godina pa i decenija borio sa zavisnošću od narkotika živio je dosta dugo. Umro je Avgusta 1997. godine, iste godine kao i njegov veliki prijatelj Alen Ginzberg. Otišli su jedan za drugim da bi “nastavili i tamo započeti razgovor“.
Neki od značajnih bitnika su i Hanter Tompson, najpoznatiji po svom romanu Paranoja u Vegasu, i smatra se generacijski poslednjim bitnikom, kao i Čarls Bukovski, koji je opet različit i nije se nikako podnosio sa Alenom Ginzbergom. Poznat je po svom romanu Bludni sin, koji predstavlja njegovu svojevrsnu autobiografiju odrastanja u Americi u godinama velike krize. Posjetili su ga čuveni glumac Šon Pen i pjevačica Madona, dok su bili u braku, pošto je Pen bio prijatelj i poštovalac Bukovskog.
Možda je interesantna činjenica da je jedan od bitnika bio i Judžin Rouz, koji je prešavši razne svjetske religije i filosofije dospio do pravoslavlja, postavši čuveni monah i duhovnik propovijednik, dobivši ime Serafim. Bitnici se smatraju kumovima hipicima i posebno pankerima. Po senzibiletu su sličniji drugima. Na same bitnike su uticaj imali književnici Volt Vitman, Edgar Alan Po, Šarl Bodler.
Mnogi mladi ljudi zainteresovani za razne subkulture, nijesu uopšte čuli za bitnike, a od njih je sve počelo.
Miloš Lalatović
