Piše: Milena Miladinović
„Najbolniji zvuk nije uvek jauk, to je tišina. Ova tema je više od naslova. To je poziv da se prekine ciklus nasilja“, poručila je predsednica Kosova Vjosa Osmani na Međunarodnom forumu o ženama, miru i stabilnosti koji već treću godinu organizuje u Prištini, govoreći o seksualnom nasilju nad ženama. Jauk žena na severu Kosova koje su postale žrtve seksualnog uznemiravanja je glasan, ali se usled nepoverenja u nadležne institucije, najčešće u policiju, nekažnjavanja počinioca i osude okoline, pretvara u bezizlaznu, najbolniju tišinu.
Jedna od žrtava seksualnog uznemiravanja u Severnoj Mitrovici, gradu u kome je rođena, opisala je za Kosovo onlajn neprijatnu situaciju u kojoj se našla. Nemoćna da se odbrani, ističe, osetila je veliki strah. „Pre neko veče kada sam se vraćala od prijateljice, bilo je možda oko 21, 21.30 časova, na putu ka Tehničkoj školi, zapravo od Tehničke škole ka Ujedinjenim nacijama, desilo se da je vozilo koji ima albanske registracione oznake išlo za mnom, pratilo me, i dobacivali su mi iz auta, u smislu, lepa si, uđi u kola. Kako sam bila sama u tom delu, uzela sam telefon kao da pričam sa nekim, a zapravo sam osetila veliki strah. Nisam znala kako da se odbranim, niti na koji način da njemu kažem bilo šta. Smatrala sam da će, ako mu se obratim nastaviti još više sa provokacijama, a što se tiče policije, nije je bilo nigde u blizini”, ispričala je ona.
Kao da strah koji je osetila nije bio dovoljan, par dana nakon tog incidenta, njena ćerka je doživela sličnu situaciju, dok je još bio dan, a ulice Severne Mitrovice pune. Zbog seksualnog uznemiravanja ova žrtva razmišlja da potraži stručnu pomoć, kako bi lakše prevazilazila takve situacije, jer je ubeđena da će ih i u narednom periodu biti. „Takođe, desilo se da mojoj ćerki u pet sati popodne dobacuju iz kola, namamljivali su decu. Naravno ona je okrenula glavu i potrčala ka nama. Sve su učestalije provokacije Albanaca koji su se usudili da dođu u naš deo grada, da nam prete i provociraju nas, i na taj način da nam daju neku nesigurnost. Ja i dan danas, verujte mi, da osećam izuzetnu uznemirenost nakon tog incidenta koji se desio. Čak sam razmišljala da potražim medicinsku pomoć kako bih se smirila. Samo što je taj deo prošao, meni se desilo to sa detetom, tako da ću najverovatnije otići do zdravstvenog centra i potražiti pomoć psihijatra ili nekog lica koje je ovlašćeno za to, kako bi mi pomogli da što bezbolnije prevazilazim takve incidente i takva dešavanja, jer sam sigurna da će ih u budućnosti biti i još više”, kazala je ona.
Ističući da se oseća bespomoćnom, navodi da žene u Severnoj Mitrovici, a među njima i ona, gradom hodaju sa strahom. „Ono što je najbitnije od svega, možda i najžalosnije je da ja nemam kome da se obratim za pomoć. Ukoliko se obratim, kao što su moje prijateljice radile par puta, obraćali su se policiji, i ostalo je na tome samo da se upiše kada se desio događaj, u koliko sati, šta su dobacivali, i sve je ostalo na tome. Žene i danas hodaju sa strahom, čak i ja, pa i kada je jutro, idem ulicom pored zgrada kako ne bih doživela još neku neprijatnost. Deci savetujem da, čim padne prvi mrak budu u kući, ili sa roditeljima”, dodala je žrtva. Kako je naglasila, ranije se takvi problemi nisu dešavali, a sada su sve učestaliji. Kako kaže, seksualno uznemiravanje žena je još jedan način Albanaca da zastraše Srbe i nateraju ih da napuste Kosovo.
„Ranije niko od nas nije imao problema. Dešavalo se da neki auto prođe kroz centar severnog dela Kosovske Mitrovice, ali nije bilo većih problema. Međutim, sada je to učestalo, sada je to svakog dana, ne bira se ni mesto, ni vreme, ni da li su deca u društvu, da li su žene starije ili mlađe, da li su devojčice. Ne bira se žrtva, samo im je cilj da se zastraši srpski narod, kako bismo što pre napustili ovaj prostor, i otišli. Nadam se da će relevantni činioci pronaći načina da ovo suzbiju”, poručila je žrtva seksualnog uznemiravanja. Da je seksualno uznemiravanje žena u Severnoj Mitrovici poslednjih nekoliko meseci povećano ukazuju i brojne nevladine organizacije na severu. Međutim, izostaje zvanična prijava žrtava, i adekvatno reagovanje nadležnih institucija u slučaju kada se uznemiravanje prijavi. O ovoj temi je ministarka pravde Kosova u tehničkom mandatu Aljbuljena Hadžiju prilikom posete Severnoj Mitrovici razgovarala sa predstavnicima policije, tužilaštva i suda. „Svaka prijava seksualnog uznemiravanja i nasilja, bez obzira na etničku pripadnost ili lokaciju žrtve, biće obrađena profesionalno. Pozivam sve koji dožive ili budu svedoci ovakvih slučajeva da to odmah prijave nadležnim institucijama“, poručila je Hadžiju. U tom gradu je krajem maja meseca održana i diskusija o bezbednosti na severu Kosova na kojoj su učestvovale brojne organizacije civilnog sektora, predstavnici Euleksa, gradonačelnik Severne Mitrovice Erden Atić i zamenik komandira za region sever Veton Eljšani, a seksualno uznemiravanje žena bilo je jedna od tema.
Eljšani je u izjavi za Kosovo onlajn rekao da je sastanak bio dobar i da je dao predlog da se na dvonedeljnom ili mesečnom nivou sastaju kako bi zajedno radili na poboljšanju života građana. On je naveo da je policija pojačala patrole u Severnoj Mitrovici. Do sada su zabeležena svega dva slučaja kažnjavanja nasilnika zbog seksualnog uznemiravanja žena u Severnoj Mitrovici, i to novčanom kaznom od 300 evra. Zamenik Ombudsmana Srđan Sentić je u intervjuu za Kosovo onlajn, između ostalog, govorio i o pitanju seksualnog uznemiravanja žena na severu Kosova. Prema njegovim rečima, Institucija Ombudsmana sa velikom pažnjom tretira to pitanje, koje se, kako ocenjuje mora hitno rešiti. „Institucija Ombudsmana redovno ima sastanke i sa organizacijama civilnog društva i sa udruženjem žena i devojaka koje su imale direktno ili indirektno seksualno uznemiravanje. Mi sa visokom pažnjom ovo pitanje tretiramo i tražimo od nadležnih organa da ovo pitanje takođe tretiraju sa visokim stepenom odgovornosti. Sama činjenica da se i Ministarstvo pravde nedavno uključilo i da je policija usvojila poseban operativan plan, ukazuje na činjenicu da je ovo pitanje prihvaćeno kao problem i da mora adekvatno da se reaguje. Mi smo imali, kao što sam pomenuo, više razgovora sa raznim udruženjima, direktno sa ženama koje su doživele seksualno uznemiravanje, sa devojkama koje su doživele seksualno uznemiravanje i smatramo da ovo pitanje mora hitno da se rešava“, rekao je Sentić.
Međutim, kako rešiti to pitanje ako je kod žrtava prisutan strah od različitih scenarija ishoda slučaja, ali i od osude okoline, i nepoverenje u institucije? Prema rečima sagovornika Kosovo onlajna, od žrtava se u tom procesu traži mnogo. Zbog nedostatka dokaza i svedoka, što je vrlo često problem da se obezbedi, jer nikada nijedna žrtva nije dovoljno spremna da reaguje u takvoj situaciji, dolazi se do samouverenog zaključka nadležnih da je prijava lažna. To, kažu naše sagovornice, obeshrabruje žrtve da nastave sa procesom, a služi i kao primer ostalim žrtvama da se odluče za onu najbolniju tišinu. Značajnu ulogu igra i okruženje koje nema razumevanja za žrtve kojima su nanete traume za ceo život. Programska menadžerka za borbu protiv nasilja Mreže žena Kosova Adeljina Beriša istakla je za Kosovo onlajn da je seksualno uznemiravanje žena krivično delo kažnjivo zatvorom, te da bi žene na severu Kosova trebalo da iskoriste svoje pravo i zatraže pravdu za sebe.
Beriša je istakla da je seksualno uznemiravanje jedan od najrasprostranjenijih oblika rodno zasnovanog nasilja na Kosovu, ali i širom sveta. „Veoma nam je žao što čujemo da su u poslednje vreme ovi slučajevi sve češći u Severnoj Mitrovici. I želimo da obavestimo sve te devojke, sve te žene, da imaju sva prava da prijave zločin. Seksualno uznemiravanje je krivično delo prema krivičnom zakoniku Kosova. Kažnjivo je zatvorom. Zato bi trebalo da iskoriste sve pravne aspekte koje imaju u rukama da prijave ove slučajeve i da traže pravdu za sebe. Istovremeno, moramo da sarađujemo sa našom zajednicom, našim društvom, da bismo razumeli šta je seksualno uznemiravanje i posledice koje seksualno uznemiravanje ima na žrtve“, navodi Beriša.
Prema njenim rečima, dokaze o seksualnom uznemiravanju je teško sačuvati, zbog čega je proces prijavljivanja slučaja još teži za žrtve. „Znamo da, pošto je veoma teško sačuvati dokaze o seksualnom uznemiravanju, žene koje prijavljuju slučaj prolaze kroz veoma stroge procedure, jer moraju da pronađu dokaze da su bile uznemiravane, a počinilac bi trebalo da bude taj koji treba da preuzme teret dokazivanja. I ovo je veoma tužno, jer trenutak kada se suočite sa takvim tretmanom institucija gde vas pitaju kako se to dogodilo, gde se dogodilo, možete li pronaći dokaze da se to dogodilo, to može obeshrabriti žene i naterati ih da odustanu od prijavljivanja“, dodaje ona. Beriša naglašava da, ukoliko žrtve naiđu na nerazumevanje od strane nadležnih institucija, moraju preći na viši nivo, odnosno da prijave nedolično ponašanje odgovornih institucija.
„Dakle, ovo je nešto o čemu moramo obavestiti sve devojke, sve naše žene, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, njihovu veroispovest, sve one imaju pravo da prijave seksualno uznemiravanje i sve treba da znaju da je seksualno uznemiravanje zločin. To može biti reč, dodir, ili gest. Dakle, kada osećate da ste zastrašeni, da ste uznemiravani, imate sva prava da to prijavite. Nakon toga, ako vidite da institucije ne rade svoj posao, trebalo bi da idemo na više nivoe i prijavimo nedolično ponašanje ovih institucija, jer znamo da je i u Prištini, kada su žene prijavile seksualno uznemiravanje, većina ovih slučajeva odbačena zbog nedostatka dokaza. To je veoma tužno, jer na ovaj način ostavljamo počinioce na slobodi, a seksualno uznemiravanje postaje normalna stvar, što nije. To je zločin i treba ga tretirati kao zločin“, kazala je Beriša. Beriša ističe da Mreža žena Kosova usko sarađuje sa svim nevladinim organizacijama i udruženjima koja se bore za rodno pravo na severu Kosova, u cilju podrške žrtvama. Kako dodaje, potrebno je izgraditi poverenje između građana i institucija. „Znamo da sever ima drugačije specifičnosti i da postoji potreba za izgradnjom poverenja između građana i institucija i to bi trebalo da bude naš fokus, da povećamo poverenje i da koristimo one koji imaju zakonske obaveze da nas zaštite“, izjavila je Beriša. Ona je u ime Mreže žena Kosova, izrazila podršku ženama na severu, poručujući da ta organizacija pravnim putem može da pruži pomoć. „Pokazale smo solidarnost sa svim ženama na Kosovu, posebno sa ženama na severu. Razumemo njihovu bol i želimo da im stavimo do znanja da smo ovde da ih podržimo. Mreža žena Kosova ima advokata sa kojim zastupamo sve slučajeve rodno zasnovanog nasilja, uključujući seksualno uznemiravanje. Ako žene smatraju da im je potrebna pravna podrška, mogu slobodno da nam se obrate, i mi ćemo im pružiti podršku da se podigne optužnica protiv počinioca, ali i da zatražimo odgovornost od institucija koje nisu obavile svoj posao“, poručila je Beriša. Takođe je naglasila važnost obrazovanja mladih u vezi sa ovim pitanjem. Kako kaže, neophodno je da se dečacima i devojčicama još u ranoj dobi seksualno uznemiravanje predstavi kao krivično delo.
Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra smatra da se žene odlučuju da ne prijave seksualno uznemiravanje zbog nepoverenja u institucije u kojima dominiraju muškarci. „Žene ne prijavljuju seksualno uznemiravanje institucijama, jer nemaju poverenja uglavnom zbog toga što su to institucije u kojima dominiraju muškarci. Žene se osećaju nelagodno zbog toga, nasilje prema ženama muškarci neće dovoljno ozbiljno shvatiti. Sa druge strane, to su obično dela koja se dešavaju bez svedoka. Tako da one zapravo imaju iskustvo, ali nemaju dovoljne dokaze da bi im se verovalo. Dakle, one misle da im institucije neće verovati, da će umanjivati ono što je njihovo iskustvo, da će ga normalizovati i da neće ništa preduzeti, pa odustaju od toga da se jave institucijama, jer ako vi prijavite, a na kraju se ništa ne desi, imate samo neprijatnosti. Od toga da vas izlažu neprijatnim ispitivanjima, da vas optuži strana za koju ste vi rekli da vas je uznemiravala, da izmišljate“, rekla je Ignjatović za Kosovo onlajn. Prema njenim rečima, Ombudsman bi trebalo da se bavi pitanjem zašto nema prijava seksualnog uznemiravanja, jer znamo da pojave ima.
„Kada sam poredila broj prijava seksualnih delikata u Srbiji i Švedskoj, to je je deset puta više u Švedskoj nego u Srbiji, a nešto malo imamo manje stanovnika nego u Švedskoj. To ne znači da su tamo muškarci nasilniji i napadniji, nego da su tamo žene svesnije i da imaju više poverenja prema institucijama, i zato više prijavljuju. Ombudsmani treba da se bave time zašto se nasilje uopšte ne prijavljuje i treba da zapravo nastoje iz svojih uloga da institucije razviju procedure. Naročito je problematično zaključiti da su to lažne prijave. Ne možemo da kažemo da nešto što nije prijavljeno, nije se desilo. Znamo iz iskustva, znamo iz rada sa ženama, da one propuste veliki broj nasilnih događaja. Reše se da prijave onda kada stvarno više ne mogu da izdrže“, poručila je Ignjatović.
Izvor: Kosovo Onlajn
