Piše: Marinko M. Vučinić
Imamo delove muzeja na fakultetu, Slobodan Jovanović je veliko ime, jedan od naših najvećih naučnika. Neosporno je da je veliko ime i imamo amfiteatar koji je pretvoren u muzej i evo, tu se nalaze ove njihove stvari. Bila su mišljenja da je to hram nauke, političke i pravne moći. Međutim, ovo u šta je napravljen fakultet, ovo je akademski genocid u pokušaju. Ovo ima za cilj da pokaže kako bi trebalo da nam država izgleda. Fakultet brlog, država brlog. Ovim rečima se Vladan Petrov oglasio u jutarnjem programu PINK TV (kao već redovni gost i analitičar opšte prakse) kako ne propušta da uvek naglasi kao profesor ustavnog prava i sudija Ustavnog suda. Na taj način on se pridružio novom pokušaju normalizacije i pobedničkom pohodu A. Vučića protiv obojene revolucije koja se sada proglašava za nasilničku, genocidnu, kontejnersku i zgubidanasku. V. Petrov samo papagajski ponavlja iskaze A. Vučića kojima on nastoji da prikaže kako su „studenti u blokadi od različitih fakulteta napravili bukvalno svinjac. Kada vidite šta su od soba, amfiteatara napravili i učionica napravili onda vam je potpuno jasno kako bi nam država izgledala“. Očigledno je ovaj pouzdani i uvek budni sledbenik A. Vučića našao dovoljno inspiracije u rečima velikog vođe kada je govorio o Pravnom fakultetu u Beogradu kao brlogu. Verovatno je imao priliku da u vreme svoje radne posete Pionirskom parku u kojem su smešteni tzv. studenti koji žele da uče imao priliku da vidi kako izgleda ova „cvetna“ i brižljivo uređena „studentska“ naseobina koja je nezapamćeno ruglo naše prestonice i ona je pravi brlog. Ali to nije sprečilo ovog sudiju Ustavnog suda da pruži bezrezervnu podršku tzv. studentima koji žele da uče bez obzira što u tom prostoru borave ljudi koji su očigledno daleko od bilo kakvog studentskog statusa a mnogi su i sa kriminalnom prošlošću. Valja ovom prilikom navesti i odrednicu fakultet iz Blokaderskog rečnika dr. Mihajla Rabrenovića kolege profesora V. Petrova „Mesto koje treba da bude hram znanja. Ali posmatrano iz vizure blokadera, fakultet je samo obična bina za politikantske performanse, štab za organizaciju „spontanih“ demonstracija, platformi za saopštenja, mesto za kolektivno jedenje, pijenje i opijanje. Ili kasarna za spavanje i napad na Skupštinu, RTS i tako dalje. Ponekad i mesto za gajenje pacova umesto kućnih ljubimaca“.
Ovakve kvalifikacije o protestima studenata je nova i brutalna faza u obračunu sa studentskim pokretom i pobunom samosvesnih građana a ogleda se u potpunoj dehumanizaciji, obezličavanju i svođenju učesnika u blokadama i protestima na prljavi i nečisti ološ, koji se mora deratizovati i temeljno očistiti. Zato i ne treba da nas čudi što su oni izloženi neprekidnoj tabloidnoj satanizaciji, policijskoj torturi, neosnovanim hapšenjima i sve-prisutnoj upotrebi batinaških falangi koji su sada poslednja odbrana ovog diktatorskog i duboko kriminalizovanog naprednjačkog režima. Nasilje i brutalna stigmatizacija su postali njihovo glavno sredstvo pokušaju da se uvede red i obezbedi stabilnost i to po cenu da se učesnici protesta i narodne pobune predstavljaju kao ljudski i društveni talog, pacovi, nacisti, ustaše i zgubidani koji od naše države prave brlog a mogu da očekuju i velike batine koje im je obećao opskurni SNS ministar D. Glišić. Pokazujući batinaško lice ovog pljačkaškog, pogubnog režima spremnog da primeni ogoljeno nasilje i monstruozno propagandističko tabloidno delovanje ne bi li pokazali nasilni karakter studentskog pokreta i pobune građana što je daleko od svake istine i pravog dosledno nenasilnog karaktera njihovih protestnih akcija i delovanja. Poznato je u istoriji ko se na ovakav način obračunavao sa svojim političkim protivnicima i ljudima koji su bili stavljani na listu za odstrel.
Svoj ozbiljan doprinos ovakvoj vrsti „normalizacije“ i purifikacije dao je i Vladan Petrov, zaklanjajući se neprestano iza svog profesorskog zabrana deleći neprestano „dobronamerne“ i blagoglagoljive“ pravničke savete“ i politikantska tumačenja svojski se trudeći da opravda svaki potez velikog vođe. Samo nikada nije smogao snage, akademske čestitosti i kuraži da odgovori na jednostavno pitanja koje mu je često postavljano, da li je Predsednik republike A. Vučić ikada prekršio Ustav. Tu iznenada prestaje „pravnička“ ekspertiza i pokazuje se prava priroda njegovog politikantskog i slugeranjskog angažmana. Ali zato nije propustio priliku da (bez ikakvog osnova) govori o akademskom genocidu u pokušaju koji su sproveli studenti u blokadi na Pravnom fakultetu u Beogradu. Oni su po njemu od njega napravili brlog a V. Petrov nije ubeđen da bi promena ovog diktatorskog i batinaškog režima koji tako prilježno i revnosno brani donela državu koja bi bila negacija njegovog „politikantskog“ shvatanja tzv. pravne države u kojoj ne bi odlučujuću ulogu imao neprikosnoveni veliki vođa. Zato je on iskazao toliko puta (gostujući svakodnevno na režimskim televizijama) spremnost da svojim pravničkim sofisterijama spreči akademski genocid u pokušaju bez obzira što se nije nijednom rečju suprotstavio žigosanju i difamiranju studentskog pokreta koji je optužen da sprovodi genocidnu revoluciju (da li postoji besmislenija i bezočnija konstrukcija). Takođe nije našao za shodno da na bilo kakav način osudi policijsku brutalnost upravljenu protiv studenata i građana, kao i pojavu režimskih batinaša koji su očigledno u funkciji odbrane ovog režima i A. Vučića. V. Petrov je spomenuo i kako on kaže neosporno ime Slobodana Jovanovića a upravo se na njega mogu primeniti i odnositi ocene koje su iznete u njegovom znamenitom tekstu o Poluintelektualcima. „Bilo usred njegove urođene nesposobnosti ili zbog mana školskog sistema, nije dobio podstreka za duhovno samorazvijanje. On uopšte duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. Sve ceni prema tome, koliko šta doprinosi uspehu u životu, a uspeh uzima u „čaršijskom“ smislu, dakle samo materijalistički. S ostalim duhovnim vrednostima odbacuje i moralnu disciplinu, ali ne sasvim, jer prekršaji te discipline povlače krivičnu odgovornost. Ipak je i u moralnom, kao i u kulturnom pogledu, on je u osnovi ostao primitivac. Neomekšan kulturom, a sa olabavljenom moralnom kočnicom ima sirove snage napretek. Školska diploma, kao ulaznica, u krug inteligencije, dala mu je preterano visoko mišljenje o sebi samom“. Smatrajući sebe kao izuzetno oličenje akademske čestitosti i akademskog integriteta V. Petrov je svojim podaničkim javnim nastupanjima samo potvrdio da se sasvim skladno u klapa u model poluintelektualca o kome je pisao Slobodan Jovanović. Ovome u prilog idu u njegovi besomučni i neosnovani napadi na rektora Beogradskog Univerziteta Vladana Đokića koga optužuje da svoju funkciju koristi isključivo u političke svrhe za razliku od njega koji je iznad političkih uticaja. A upravo su njegovi javni nastupi pravi primer očiglednog politikantstva i dokaz služenja ovom diktatorskom režimu a sve u znaku njegove verzije odbrane pravnog poretka i pravne države koji u ovakvom izopačenom sistemu vladavine ne postoje ni u tragovima. To je vrhunac njegovog licemerstva, jer je on toliko puta od početka studentskih protesta pokazao do koje mere može ići njegova hipokrizija i pritvorstvo a sve u neuspešnim pokušajima da pokaže svoju „pravničku neutralnost“ i „objektivnost“ koju je verovatno demonstrirao i svojim neoglašavanjem o dokazanoj izbornoj krađi 2023. godine i to kao izvestilac Ustavnog suda u tom predmetu ili pisanjem deklaracija i programskih tekstova za potrebe Srpske napredne stranke i Predsednika republike. Pri tome je spreman da kao ustavni pravnik brani svaki antiustavni potez i delovanje A. Vučića koji svakodnevno krši Ustav i gazi sve elementarne principe vladavine prava i podele vlasti. Napadajući rektora V. Đokića, profesor V. Petrov se kao samoproglašeni ekskluzivni ustavobranitelj i disciplinovani pripadnik i branilac naprednjačkog režima samo pridružio besomučnoj tabloidnoj hajci kojoj je izložen mesecima prvi čovek beogradskog Univerziteta. O tome najbolje svedoče njegovi denuncijantski i nedostojni iskazi kojima se služi u stalnoj nameri da diskvalifikuje i politikantski difamira rektora V. Đokića. Evo očiglednog primera „ Rektor Đokić, on čita sa telefona, pa opet je to taj isti centar, on je samo provodnik. Svakako nemaju ime, nemaju stav. Koliko vidim nemaju ni stav ni program. Stavove izlažu na osnovu toga što im je neko napisao. Moramo ovde da u narednom periodu, pošto je i Vučić rekao da dolazi vreme odgovornosti, da pokažemo građanima da se kriminal ne isplati“. Da svakako dolazi vreme odgovornosti, to je i bio jedan od osnovnih studentskih zahteva nakon pada nadstrešnice i pogibije 16 ljudi, za sve one koji su svojom amoralnošću i služenjem ovom pljačkaškom i duboko kriminalizovanom režimu pružili svoje „intelektualne i ekspertske“ usluge i to dobro naplaćivali. I upravo se radi o moralu i poštovanju temeljnih moralnih postulata i normi kao osnovnom pitanju u funkcionisanju principa odgovornosti u jednom društvu i svake javne, profesionalne i političke delatnosti. U svojim tekstovima Borislav Pekić je o moralu govorio kao osnovnom uslovu za bilo kakav smisleni dijalog i razgovor. „Mislim da se o moralu uvek i pod svim okolnostima i može i mora govoriti. Usudio bih se reći da, ako se o moralu ne bi govorilo, ne vidim o čemu bi se uopšte govorilo, odnosno šta bi još drugo zadržalo svoj smisao da bi se o njemu govorilo. Bez vojske ćemo možda biti izgubljeni, bez političke mašte, verovatno, ali bez morala svakako. Treba se pridružiti ljudima koji brane neko pravo, neki viši vid ljudske egzistencije, čak i ako se čovek sa njima u potpunosti ne slaže. To sa politikom nikakve veze nema. To je čisto moralno pitanje“ Vladan Petrov se često poziva na akademsku čast i akademski integritet ali njih nema bez iskrenog i doslednog poštovanja vrhunaravnih etičkih principa i dosledne borbe za odbranu kritičkog mišljenja i prirodnog prava na pobunu protiv svakog režima koji počiva na nasilju, korupciji, strahu progonu neistomišljenika, poništavanju ustavnosti i slobodno izražene volje naroda. A upravo su protesti studenata i samoorganizovanih i samosvesnih građana istinski izraz primene prava na pobunu protiv diktatorskog i ovog anticivilizacijskog načina vladavine.
Krivičnu prijavu protiv pripadnika žandarmerije potpisalo je 40 profesora Pravnog fakulteta u Beogradu a ona se odnosi na događaj koji se odigrao na Bulevaru kralja Aleksandra, na platou Slobodana Jovanovića i u unutrašnjosti samog fakulteta, kada je 43 pripadnika žandarmerije u punoj opremi bez ikakvog upozorenja nasrnuli na 85 građana i studenata nanevši im ozbiljne povrede. Ova krivična prijava je pravi primer istinskog zalaganja za akademsku čestitost, integritet i temeljne moralne i pravne principe. Ne moram ni da pitam da li je ovu krivičnu prijavu potpisao i naprednjački “ustavobranitelj“ Vladan Petrov. On je svojstveno njegovoj ulozi u „normalizaciji“ stanja na Univerzitet i u našem društvu i stalnoj brizi da se odbrani lik i „istorijsko“ delo A. Vučića uputio poruku sudijama i tužiocima da „Kao sudija Ustavnog suda morama da budem malo uzdržan, ali apelujem na kolege da moraju da rade po Ustavu i zakonu“. Bilo bi mu mnogo bolje da se neprestano ne poziva na funkciju sudije Ustavnog suda, jer taj sud je odavno izgubio svaki ugled i relevantnost u našem društvu jer on je sada poslušnička ispostava A. Vučića i naprednjačkog režima, a i samo njegovo spominjanje izaziva podsmeh i rečito negodovanje u našoj javnosti. Kada se sagleda stepen amoralnosti, hipokrizije, licemerstva i politikanstva koje je ispoljio Vladan Petrov u svojim javnim istupanjima i davanjem otvorene i bezrezervne pre svega političke podrške vladajućoj kleptokratskoj naprednjačkoj oligarhiji, postaje sasvim jasno da on nije pokazao malu uzdržanost, naprotiv. Demonstrirao je otvoreno pristajanje uz diktatorski način vladavine A. Vučića koji kaže, shodno njegovoj huliganskoj prirodi i karakteru, kako uživa da uvodi red u državi koristeći brutalnu silu kršeći pri tome sve načela vladavine prava kao i temeljni princip demokratskog sistema oličen u podeli vlasti, poštovanju slobode izbora i ustavnosti.
