
„Stvarni ideolog spina je bez ikakve dileme Frojdov nećak Edvard Bernajs. U slavnom eseju „Inženjering konsenzusa“ iz 1928, on piše: „Ako shvatiš mehanizam i logiku na kojima se zasniva ponašanje ljudi u grupi, možeš da kontrolišeš i disciplinuješ masu po svojoj volji a da ona toga ne bude svesna“. Bernajs se bavio pre svega PR-om u industrijskoj sferi, i to sa spektakularnom rezultatima… Sa njegove tačke gledišta. Često je uspevao da izazove neke trajne promene nekih ustaljenih navika u društvu. Koji je to jedan od tradicionalnih simbola ženske emancipacije? Pušenje cigareta. Danas u tome niko na Zapadu ne vidi skandal ali većim delom prošlog veka tako nešto se smatralo činom provokacije a istovremeno i manifestacija ženske nezavisnosti u jednom tradiconalističkom društvu koje se i te kako protivilo priznavanju ravnopravnosti među polovima. Mnoge feministkinje ne znaju ni danas da običaj da žene puše u javnosti nije nastao spontano već je plod Bernajsove invencije. Naravno, po narudžbini. Da bi se suprotstavio napadima na duvansku industriju, Bernajs je 1929. u Njujorku, u okviru gradske parade, organizovao bakljadu u kojoj je učestvovala „Brigada slobode“ (grupa mažoretkinja). Tom prilikom su desetine devojaka prodefilovale upadljivo pušeći.
Prizori sa ove manifestacije imale su senzacionalni odjek u javnosti, uključujući i beskrajne polemike. Vezujući bunt za uzvišeni pojam slobode u kontekstu dopadljivog spektakla kao što je bila ta njujorška smotra, Bernajs je ostvario svoj cilj i podstakao na hiljade žena da podržavaju njujorške aktivistkinje. Poruka je bila jasna: ko je antikonformista i nezavisan, taj puši ne skrivajući se. Zahvaljujući Frojdovom nećaku, Česterfild je u kratkom roku utrostručio prodaju. U novom milenijumu, cigareta i dalje predstavlja simbol ženske emancipacije u zemljama u razvoju.“
(…) U svojoj knjizi“ Propaganda“ (1928), Bernajs piše:
“ Savesna i pametna manipulacija javnog mnjenja i navika koje postoje u masama, predstavljaju važan činilac demokratskog društva. Oni koji kontrolišu nevidljive mehanizme društva, predstavljaju vladu u senci, koja zapravo ima stvarnu moć. Nama vladaju, oblikujući naš duh, ukuse i ideje, u najvećoj meri ljudi o kojima nismo ništa čuli. To je logična posledica načina na koji je naše demokratskog društvo organizovano. „
Prevod: Marin Pavić
Iz knjige: „Gospodari medija“, Beograd: Clio, 2017.
