Predsjednik skupštine jedne države aplaudira i stoji na stranačkoj bini stranke na vlasti druge države poslije upravo završenih parlamentarnih izbora u toj drugoj državi. Zašto? Po kom osnovu?
Cijeloga svog političkog vijeka Andrija luta. Prosperitetni miting pred Skupštinom CG je onomad prepustio u ruke Milovim policajcima. Od litija je pokušao da napravi sličnu „veresiju“ ali ga je u tome spriječila dalekovida politika mitropolita Amfilohija. Njegov politički domet nije veći od perspektive Vučićevog portira. I to je narod u CG, uključujući i crnogorske Srbe, nagradio sa konstantnim padom podrške njegovom DF-u a sada NSD-u.
Bila je politička pravda da uprkos ovoj manifestaciji političke nesposobnosti, i jasnom padu povjerenja, Andrija Mandić dobije neku vlast u novoj raspodjeli političke moći. Radi njegove opozicione istorije, i radi anti-DPS stava. Iako je spreman bio da igra sa Milom valcer predsjedničkih izbora.
Ali, na stranu sve. Svi njegovi promašaji i nesposobnosti do sada, mala su maca u odnosu na ono što je uradio sinoć. Predsjednik skupštine jedne države aplaudira i stoji na stranačkoj bini stranke na vlasti druge države poslije upravo završenih parlamentarnih izbora u toj drugoj državi. Zašto? Po kom osnovu?
Nema tu osnova osim neprimjerenog podaništva drugoj državi i njenoj političkoj vlasti. I osnova uniženja dostojanstva onog parlamenta i one države čiju vlast predstavljaš na stranačkoj bini partije u drugoj državi.
On je i dalje u svom političkom mozgu vječita opozicija Milu Đukanoviću, i to ona impotentna, kojoj treba pomoć sa strane. Jer njemu samom nedostaje i vizije, i državnikog osjećaja.
Mislim, da se od ovog političkoj promašaja Andrija Mandić u političkom smislu, ovdje u Crnoj Gori nikada neće moći, a i ne treba, da se oporavi.
Filip Dragović
