Piše: David Rnković
Tužilačko „predlaganje visine kazne“ u Crnoj Gori je potpuno isprazna forma – parada bez ikakvog pravnog dejstva. Sud kaznu odmjerava u okviru zakonskog minimuma i maksimuma uzimajući u obzir zakonom predviđene olakšavajuće odnosno ublažavajuće kao i otežavajuće okolnosti nezavisno od predloga tužilaštva, ne po tužilačkom broju. To kod nas nije nikakav pravni institut, već performans.
Takozvani hibridni krivični postupak nastao je karikaturalnim prepisivanjem anglosaksonskog modela, bez stvarne jednakosti oružja, bez unakrsnog ispitivanja i niza elemenata koherentnog i poznatog angloameričkog krivično-pravnog sistema a sve to u potpunom odsustvu suštinske uloge odbrane je tragikomedija. Šta smo tim pravnim transllantom , tj. presađivanjem američkog u crnogorsko krivično zakonodavstvo i praksu praktično dobili? Dobijena je odnosno zadržano je staro udbaško čedo i matrica zaodenuta kamuflirana u američko ruho. Dobili smo izveštačenu Vesu vešticu. Udba je to radila primitivno i sirovo ali barem jasno i originalno.
Uz današnje, dvadeseto po redu, jubilarno odlaganje suđenja Vesni Medenici
U takvom sistemu advokat defiluje, glumata, ne brani; postupak simulira pravdu, ne traži istinu.
Zato uz pride kul izjave o „nemogućnosti zbog životne dobi izdržavanja 20 godina zatvora“ i ključna poenta da uprkos takvom jalovom tužilačkom traženju visoke zatvorske kazne “neće progovoriti” deluju beskrajno bljutavo, jer dolaze od osobe koja je od 2007. – kao VDT, potom “trostruki” predsjednik Vrhovnog suda ali i Sudskog savjeta – skrojila i kadrovski cementirala partijski, šovinistički, koruptivno, neznaveno, nemoralno i poltronsko pravosuđe, uz enormno bestidno lično bogaćenje.
Fotografije sa paradnim i paradnim advokatskim establišmentom ne odaju dostojanstvo – samo ogledalo sistema koji se urušio i dalje srozava uz “ispranu i ispraznu” pozersku asistenciju advokature iznutra. To je zapravo autoportret pravosuđa danas i ovde – u Crnoj Gori.
