Dok URA zadovoljno trlja ruke i skupa sa opozicionim DPS-om odlučno drobi parlamentarnu većinu, građani Crne Gore koji su se nadali da nakon smjene režima Mila Đukanovića na prošlim izborima dolazi jedno novo i bolje sjutra, sada sa priličnim stepenom nelagode čekaju rasplet političke krize. Kao robijaš na uslovnoj slobodi, kome prijeti ponovni povratak u tamnicu.
I tako, onaj diskurs u koji smo dugo vremena ubjeđivani, a koji se u različitim formama, kroz različite vidove društvene komunikacije, ali uvjek sa istom sadržinom i istim intenzitetom ponavljao još od uvođenja višestranačja – i koji nam je dokazivao da je na političkoj šahovskoj tabli moguće da crno bude bijelo, a bijelo crno – sada dobija svoje zlokobne forme.
Ovo forme su najvidljivije u činjenici da kada su u pitanju stranački interesi, ili voljno ispunjavanje onih naloga koji su spolja nametnuti, u okvirima parlamentarne većine može da dođe do brutalnog prekrajanja izborne volje većine građana i potpunog zanemarivanja njihovih interesa. Interesa onih istih čijom voljom su dobili političku snagu i mandat da vrše vlast.
Ovaj salto mortale koji ste izveli vi iz URA oborivši vladu Zdravka Krivokapića uz pomoć DPS-a nije presedan u politici, ali jeste i uvjek će biti bezočno poigravanje sa sopstvenim građanima i njihovim životima. To je tako! Razlozi izrečeni u navodnoj želji da se politički sistem ‒ koji ste sami stvorili! ‒ deblokira i država ubaci u sedmu brzinu na svom putu u svijetlu evropsku budućnost zvuče odveć poznato i prilično ofucano. Tu priču smo preko dvadeset godina slušali od DPS-a.
Sada nam kao partija sa najmanje mandata i najmanje glasača pored evropske budućnosti obećavate i novu većinu od 49 poslanika, koja će biti garant sigurnog sprovođenja planiranih ciljeva. Čijih, pitamo se? Sigurno ne onih za koje smo se godinama borili i izborili 30. avgusta.
Od g. Abazovića smo čuli da je njegova želja da to bude većina i od 51 poslanika. Zatim da mjesta u novoj većini ima za sve one kojima je dobro Crne Gore na srcu, znači i za DPS. Nakon toga sa istih adresa čujemo da nema povratka na staro i da se poraženi DPS ni u kom slučaju neće vratiti na vlast itd. Ovo je poznata simulakrum politika ‒ iz kuhinje (opet treba naglasiti, jer nije nevažno) stranke sa najmanjom političkom snagom u vladajućoj većini.
Međutim, u realnim okvirima stvari ipak izgledaju unekoliko drugačije. Moguće je ili formirati manjinsku vladu: URA, manjinske partije i SNP uz široku podršku DPS- a, ili u postojeću većinu uključiti manjinske partija ‒ one iste kojima je ulazak u vladu već nuđen i koje su to odbile ostajući vijerne poraženom DPS-u. Sve i da bude tako, opet se magični broj 49 ne može dostići. Dakle, mandati DPS-a, ili onih partija koje se pišu kao SD ili SDP, a čitaju kao DPS su neophodni.
To znači, kako god da se okrene eto DPS-a ponovo na vlasti, bilo na mala, bilo na velika vrata. URAAA! Bravo, Dritane. Demokratski, nema šta.
Kad već nemate jasne pojmove o demokratiji (vladavina volje naroda ), budite bar politički ‒ ako nećete ljudski ‒ pošteni i vratite građanima mandate, jer građani za ovo nisu glasali. Prevarili ste ih uz svoj poznati avangardni osmijeh. Raspišite prevremene izbore,pa ćete vidjeti kako ćete stajati u budućoj vladajućoj konfiguraciji. I vi i DPS.
Naslovna fotografija: Savo Prelević/AFP
Piše: dr Danilo Medin
