Sasvim sam siguran da će nakon imenovanja dobitnika uslijediti medijska kampanja po portalima o nepravdi i političkoj tiraniji. Potpuno je, dakle, svejedno ko će pobijediti, kada smo odavno skoro svi izgubili (neko razum, neko ukus, neko dostojanstvo, neko na izborima).
A što ćemo ljubav kriti… ili lažno besjediti. Nagrade u Crnoj Gori, pogotovo državne − one najslađe, ne zato što su državne, već što su izdašne − dodjeljuju se po političkom ključu, uglavnom. Desi se, doduše, da poneki vrsni stvaralac istovremeno biva i politički idealan kandidat za nagradu, te kako-tako nagrada ipak ode u zaslužne ruke. Ali desi se isto tako da neki vrsni stvaralac nikada ne dobije nagradu jer nije politički korektan. Šta onda?
Ako je vjerovati Vikpediji, stvari s nagradom stoje ovako: „Novčani dio godišnje Trinaestojulske nagrade iznosi 200 najnižih cijena rada, dok novčani dio Trinaestojulske nagrade za životno djelo iznosi 300 najnižih cijena rada“. Da se ne bavim prošlim dobitnicima, osmotrimo samo spisak ovogodišnjih kandidata:
Na listi su: Aleksandar Radunović (docent magistar), Andrej Nikolaidis (književnik), Bećir Vuković (književnik), Boban Batrićević, Boris Jovanović Kastel (književnik), Darko Drljević (slobodni umjetnik), Goran Sekulović (doktor nauka), Ivan Hajduković (doktor ekonomskih nauka), Jelena Tomašević (doc. magistar), Klinički centar Crne Gore, Mihailo Radojičić (prof. književnosti), Miraš Martinović (književnik), Momčilo Zeković Zeko (profesor), Naod Zorić (akademski slikar), Olivera Todorović (bibliotekarka), Roman Đuranović (dipl. grafički dizajner), Roman Simović (magistar umjetnosti – violinista), Senad Gačević (redovni profesor muzičke akademije), Slobodan B. Čukić (novinar, istaživač, publicista), Srđa Martinović (dr nauka), Stevo Vučinić, Velizar Radonjić (novinar i publicista), Zoran Ilinčić (dipl. ing. mašinstva).
Nikako ne mogu da predvidim ko će biti ovogodišnji dobitnici, jer nikako mi nije jasno ko trenutno vlada u Crnoj Gori. Najbliži sam mišljenju da sada vladaju skoro svi, neko spolja, neko iznutra, neko u tišini, neko po dubini. Međutim, pomislio samo, uz dužno poštovanje prema izuzetnim imenima sa spiska – neće mi se uzeti za zlo valjda – da se ovo društvo skupi u jednom salonu, na nekom banketu, nikako ne bi valjalo da se tu kakav alkohol konzumira.
Sasvim sam siguran da će nakon imenovanja dobitnika uslijediti medijska kampanja po portalima o nepravdi i političkoj tiraniji. Potpuno je, dakle, svejedno ko će pobijediti, kada smo odavno skoro svi izgubili (neko razum, neko ukus, neko dostojanstvo, neko na izborima).
Milovan Urvan