Ako ste se pitali, da li ima još kvalitetnih umjetnika u moru kiča, onda je odgovor da ima. Jedan od njih je i Nenad Marić alias Kralj Čačka.
Radi se za današnje vrijeme o vrlo skromnom čovjeku i pravo je čudo kako je uspio da pokupi toliki broj fanova. Doduše, u pitanu su alternativci. Što je znak da za naš region ima nade. Mnogi ga upoređuju sa Tomom Vejtsom i Nikom Kejvom, ali on je jedinstven. Ne može se svrstati u ničiji plagijat, jer on je samo svoj i gura nenametljivo svoje. Nije ga toliko briga da li će uspjeti ili ne, bitno je da duša iskaže svoj puni izraz. Naizgled konfuzan, pošto se ne snalazi sa javnošću najbolje, ko je na njega uticao, šta je gledao i slušao, najbolje ćete uoočiti ako sami okusite njegovu umjetnost. Treba će Vam dugo za taj zadatak, ali će vas odvesti na veliko putovanje.
Slušajući Kralja Čačka osjetićete i duh starog Holivuda, crno-bijelih filmova, Frenka Sinatru, džez muzičare, kao što rekosmo Toma Vejtsa i Nika Kejva, tačnije čitav dvadeseti vijek. Dvadeseti vijek je polje inspiracije ovog velikog balkanskog muzičara, svugdje rado viđenog od rodnog Čačka, Beograda, Zagreba, Skoplja, Ljubljane, Sarajeva i Podgorice. Dobar čovjek neindoktriniran bilo kakvim lokalnim nacionalizmom i ideologijom je svugdje dobro došao. Kralj Čačka pjeva o univerzalnoj ljudskoj patnji, depresiji, anksioznosti, napuštenosti i usamljenosti, ali sve spakovano u jedinstven optimistički aranžman.
Možda je i u tome tajna njegovog uspjeha. Umjetnošću je počeo da se bavi od ranog adoloscentskog perioda, nije tražio ni slavu ni novac već utjehu u njoj, za razliku od njegove, pa gotovo većinske generacije. Nije ni sam znao gdje će završiti ni šta će postati, pošto se pored muzike profesionalno bavi i slikarstvom. Trenutno je više na muzičkoj strani, ali piše u poeziju, koju pretače u svoju muziku. Nikad ne zna šta će ga potaknuti da napiše pjesmu. Naizgled, nekih puta su to dječije pjesme sa jakom porukom, a nekad i ozbiljne koje slušaju i djeca, ima raznovrsnu publiku, od “sedam do sedamdeset i sedam godina“. Mada i ako kao svaki muzičar voli intereakciju sa publikom, on svira bez obzira na sve, poput muzičara na brodu koji tone, a muzika ne prestaje do svira do kraja. Ako bi danas mogli da izdvojimo balkanski brend u umjetnosti, nećemo pogriješiti, ako kažemo da je to Kralj Čačka, i nećemo se postidjeti.
Miloš Lalatović
