Piše: Milovan Urvan
Jučerašnja saobraćajna nesreća u tunelu Budoš, kao i ona nedavna na istoj lokaciji, kao i bezbrojne saobraćajne nesreće koje se dešavaju na dnevnom nivou, morale bi upaliti sve državne alarme.
Ili ćemo opet dobiti nekolika medijska priloga u kome će se stavljati fokus na „nesavjesne vozače“, te prijetiti kojekakvim zakonima koji, tipično za neprosvijećena društva, funkcionišu po mantri „treba udariti po džepu“. Ako je to princip onda bi to značilo da treba udariti državu po džepu, kako bi napokon smiješne i infantilne priče o četnicima i partizanima zamijenili pričom i izradi saobraćajnica, kojima možda nikada nećemo stići u Evropu, ali hoćemo u neko pristojno vrijeme svojim domovima.
Zaista, ako nesavjesni vozači, a možda češće umorni vozači, prouzrokuju saobraćajne nesreće, nije manja ni odgovornost države koja ih omogućava svojim neradom i nemarom. Jednostavno, vidljivo je golim okom, pogledom kroz šoferšajbnu ili kroz retrovizor, Crna Gora ne posjeduje adekvatnu saobraćajnu infrastrukturu, niti operativnu, mehaničku, niti logističku podršku za pravovremeno saniranje štete nastale u saobraćajnim udesima.
Nema dakle nikakve ozbiljne politike. Razumljivo je, možda, što ne postoji mehanizacija koja je u stanju da ukloni „prepreke na putu“, ali je nerazumljivo da se ne može posredstvom sredstava javnog informisanja uputiti apel vozačima da ne kreću određenom saobraćajnicom u period od H do U časova, koliko je potrebno da se osposobi nesmetan promet automobila.
