Piše: Krsto J. Pejović
Zimovnik Svetog Petra Cetinjskog odavno je jedan od simbola nebrige o crnogorskoj nepokretnoj baštini i predstavlja pravu ruinu.
Ako su poslanice Sv. Petra Cetinjskog za ponos pokoljenjima, stanje u kojem se nalazi njegova rezidencija na Karuču ne služi na čast onima u čijoj je nadležnosti njena zaštita. Zimovnik Svetog Petra Cetinjskog odavno je jedan od simbola nebrige o crnogorskoj nepokretnoj baštini i predstavlja pravu ruinu. Kula koja je godinama služila kao zimovnik, jer su u ovom ribarskom naselju na obali Skadarskog jezera zime znatno blaže nego na Cetinju, vremenom je mijenjala svoju svrhu, tako da je služila i kao odbrambena fortifikacija, a u jednom periodu i kao škola.
Evidentno je da danas ovaj spomenik kulture zaboravljen od strane države i nadležnih institucija. Čak su i zidine ugrožene od zapuštenosti, jer iz njih izbija korijenje rastinja koje je tu niklo.
Kao da se zaboravlja da je u pitanju rezidencija Sv. Petra, sjeme loze Petrovića, ponos naroda ne samo Riječke nahije već Crne Gore. U sličnom stanju je i Žabljak Crnojevića. Propadanju kule Sv. Petra Cetinjskog ne nazire se kraj i nema mjesta ćutanju. Rezidencija je u mrtvoj beskrajnosti i to je njena jedina funkcionalnost, umjesto zdanja tu su samo još nagnuti zidovi, oči ovog prosvetiteljskog zdanja su poodavno utonule. I Karuč je kao toponim izgubio svoj oblik i lik. Iako se pominje u XV vijeku, vrijeme Crnojevića, hroničari navode da je kuća Sv. Petra najstarija građevina na Karuču. Kulu je 1808. godine podigao Sv. Petar, i to kao zimovnik, koji se sastoji od dvije stambene jedinice, od kojih je jedna imala sprat. Andrija Jovićević u svom djelu „Riječka nahija“ navodi da je kula rađena od dobrog tesanog kamena, složenog pravilnog horizonta, a na fasadama su se nalazile puškarnice, što znači da su imale odbrambeni mehanizam. Istoričari zapisuju da je prilikom napada Omer paše 1862. godine, iz kule pružen otpor od Crnogoraca. Tada se u ovoj kuli zatvorilo 25 Ceklinjana, koji su u jeku borbe probili zid kule. Unutrašnjost objekta nije sačuvana, dvorište ispred kule bilo je popločano, i tu su se Ceklinjani okupljali, zavjetovali kako da brane prostor tadašnje Crne Gore.
Sveti Petar Cetinjski iz Poslanice Crnogorcima i Brđanima (1826)
U kuli je svojevremeno formirana škola, i to od 1871. godine. Prema navodima pojedinih hroničarara zdanje je renovirano 1955. godine, ali od toga danas nema ni traga.
Zidine ruinirane jedino kule čuvaju sjećanje i opomenu da moramo voditi računa o spomenicima bogate kulturno-istorijske baštine, a nadležne treba podsjetiti da su za propadanje zimovnika Sv. Petra Cetinjskog odgovorni oni koji su bili dužni da se staraju i čuvaju kulturno istorijsko blago Crne Gore. Prisjetimo se i da su svojevremeno poznati i priznati bogoslovi Petar Pejović, visoki činovnik Ujedinjenih nacija, i mitropolit Amfilohije uzalud molili tadašnju vlast da dopusti da oni o svom „grošu i trošku“ oprave ovo značajno zdanje – rezidenciju Svetog Petra Cetinjskog.
U geonalogiji mitropolita Danila Dajkovića nalazimo da je osnovnu školu počeo u rezidenciji Sv. Petra, a da se otvaranjem narodne škole u Rvašima, u rezidenciji prestala funkcija obrazovanja.
Sveti Petar Cetinjski sjedinio je duhovnu i svjetovnu vlast, a u zimovniku je napisao brojne poslanice koje su nadživjele i vrijeme i prostor. Ako su poslanice zavjet pokoljenjima, onda su zidovi njegove rezidencije podsjetnik kako se nekad znalo šta su kulturno- istorijski spomenici i kako su se čuvali. Moral tadašnjeg naroda je imao veću tvrđu od samog karučkog ljutog kamena. Zub vremena i nebriga vlasti odaju zadnju poštu zdanju Sv. Petra Cetinjskog. Narušena je i uprošaćena freska na kamenu, koja je svjedočila slavnoj istoriji naroda Riječke nahije. Ova freska je ujedno bila i izvorište obrazovanja, odnosno učenosti naroda Donjeg Ceklina i njegove župe. Jovan Dučić bi kazao: stvari imaju onakav oblik, kakav im dadne naša duša. Zasigurno, pojam kulture se ovdje ne može koristiti.
Autor je publicista
Izvor: Dan
