Piše: Dušan Obradović
Klima naše planete, slično čovekovom organizmu zavisi od održavanja osetljive ravnoteže između elemenata međusobno zavisnih sistema. Poslednjih 150 godina, zahvaljujući neumerenoj aktivnosti naših predaka i savremenika, lišenoj poštovanja ravnoteže planetarnog ekosistema, došlo je do potpunog, sistemskog poremećaja ekološkog balansa planete.
Atak na pčele
Neutoljiva želja čoveka za profitabilnim napretkom, izrodila se u retrogradnu, zdravstveno preteću suprotnost, remetilački faktor vodenih tokova, izvorišta, lanca ishrane, što sve zajedno sa proširenjem ozonske rupe dovodi do klimatskih promena. One su obeležene globalnim porastom temperature, šumskim požarima, iznenadnim, kratkim orkanskim kišnim nevremenom, dugotrajnim sušama i preteranim osunčavanjem nezaštićenih i neotpornih šuma i vinograda.
Oštre klimatske promene uzrokuju gubitak bioraznolikosti sa dramatičnim smanjenjem ili gubitkom oprašivača (pčele) što je od posebnog značaja u proizvodnji hrane, ishrani i održanju zdravlja kompletne svetske populacije. Broj oprašivača opada u mnogim delovima sveta verovatno iz više, pojedinačnih ili udruženih razloga u koje se ubrajaju: gubitak staništa, upotreba pesticida i zaraze parazitima. Narušen život pčela ugrožava proizvodnju meda, njihovog najznačajnijeg primarnog proizvoda sa drevno civilizacijskom istorijom korišćenja u nutritivne, lekovite pa čak i isceliteljske svrhe.
Neutoljiva želja za profitom na račun porekla i kvaliteta meda, stvorila je optimalne uslove za tržišnu poplavu mednih falsifikata koji nastaju dodavanjem različitih sirupa (pirinčani, kukuruzni) u med, što mu obezbeđuje i osigurava mesto u triju, pored mleka i maslinovog ulja, od najviše falsifikovanih namirnica.
Naukom protiv falsifikata
Postupci falsifikovanja meda sve su savršeniji, a zbog loših metoda otkrivanja falsifikata, prisutne su ogromne količine falsifikovanog meda na svetskom, evropskom i našem tržištu. U prošlogodišnjem izveštaju Evropske komisije navodi se da je skoro polovina od 147 testiranih uzoraka verovatno bila falsifikovana. Ništa nije bolja situacija ni kod nas. U prošlogodišnjem istraživanju obavljenom na inicijativu Saveza pčelarskih organizacija Srbije, od 25 analiziranih uzoraka meda, 22 bilo je falsifikat.
Kako se na prošlogodišnji uvoz meda u Veliku Britaniju potrošilo skoro 90 miliona funti bez dokazanih sumnji u falsifikovanje, to se rodila ideja za pronalaženje efikasnih metoda za otkrivanje i moguće kvantifikovanje supstanci koje se koriste u postupku falsifikovanja meda. Ukratko, tim britanskih naučnika dao je sebi zadatak da „izvuče žaoku falsifikovanom medu“, kako je to slikovito opisala dr Marija Anastasiadi, vođa istraživačkog tima sa britanskog Univerziteta Kranfild (Cranfield University) u saradnji sa Agencijom za hranu i Savetom za nauku i tehnologiju Velike Britanije.
Zajednički napor britanskih naučnika, sudeći po nedavno objavljenim rezultatima istraživanja, urodio je plodom. Istraživači sa Univerziteta Kranfild u Bedfordširu tvrde da su uspešno testirali dve nove metode za brzu i preciznu analizu meda, odnosno mogućeg falsifikata na britanskom tržištu.
Prva metoda analize meda zasniva se na Ramanskoj ili vibracionoj spektroskopiji (nosi ime po indijskom naučniku Chandrasekhari Venkati Ramanu, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1930) u kojoj se predmetni med analizira u originalnom pakovanju, bez otvaranja. U osnovi svake spektroskopske metode je neka vrsta interakcije svetlosti sa materijom. Interakcija se u slučaju Ramanske spektroskopije najčešće svodi na registrovanje vibracionih prelaza molekula posmatranog sistema, odnosno meda.
Ramanski spektar nastaje rasejanjem svetlosti iz vidljive i ultraljubičaste oblasti na molekulima uzorka. Rasejanje se javlja ukoliko vibracija menja polarizabilnost molekula. Ramanska i mikroramanska prenosiva laserska spektrometrija relativno odavno se koriste u kriminalistici za otkrivanje tragova vlakana i droge kao i za utvrđivanje mogućeg falsifikata umetničkih slika. Ova metoda, kako ističe dr Marija Anastasiadi, mogla bi biti efikasan, brz alat za identifikaciju sumnjivih uzoraka meda, pomažući u zaštiti potrošača i za proveru lanaca snabdevanja.
Druga iskušana metoda za ispitivanje meda zasniva se na tzv. DNK bar-kodiranju, taksonomskom postupku u kome se koristi kratki genetički marker (DNK bar-kod) u dezoksiribonukleinskoj kiselini nekog organizma što omogućava identifikaciju pripadnika određene vrste.
Drugim rečima, slično kao što su u samoposluzi artikli klasifikovani po bar-kodovima, tako se uz pomoć DNK bar-kodiranja mogu identifikovati nepoznati uzorci/supstance u smislu već postojeće klasifikacije. Služi za prepoznavanje biljnih ostataka čak i u slučaju odsustva cveta/ploda, identifikaciju larvi insekata, biljnih dodataka i sl. DNK bar-kodovi se takođe koriste za otkrivanje prevara ili falsifikata hrane – 25 odsto od 60 analiziranih uzoraka ribe iz njujorških prodavnica i restorana bilo je pogrešno označeno kao skuplje vrste.
Dakle pred pčelarima, snabdevačima i korisnicima meda i proizvoda od meda, sudeći po ovim novim proverenim metodama ispitivanja i dokazivanja prisustva stranih, medu nesvojstvenih supstanci, otvaraju se vrata nadi da budućnost pripada samo prirodnom, nefalsifikovanom medu, drevnoj namirnici biljnog i životinjskog porekla.
Piše: Novi Magazin
