Valovi bunta, melanholije, jadikovke i himničnih tonova u Lekoviću otkrivaju stvaraoca koji život i poeziju sagledava u nijansama, bivajući protivan svakom jednostranom doživljaju stvarnosti; kako one unutar sebe, tako i one izvan sebe – kaže Durutović

Zbirka poezije Srđana Lekovića „Herbarijum za sebra” (IK „Ouroboros”) predstavljena je publici u podgoričkoj Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”. Publiku je u promociju uvela Natalija Đaletić, ispred IK „Ouroboros”, a potom su o knjizi govorili pjesnici i književni kritičari Miljan Nikolić, Milorad Durutović i Aleksandar Ćuković.
Kako ističe Nikolić elementarna potreba Lekovića je da ponovo i iznova otkriva riječ po riječ, i da je u svom poetskom ključu oživljava, budi, što, dodaje, nimalo nije lako i jednostavno. No, u ovoj knjizi pjesama Leković je to dosljedno i uspješno sproveo, kaže Nikolić, detaljno opservirajući tri dijela zbirke.
– „Herbarijum za sebra” nije katalog vještačkog bilja, ni zbirka otrovnih mondenskih cvjetova zla, već vrt živog divljeg poetskog govora u vidu drače, u čapuru i kršu, malog ljekovitog i opojnog cvijeća otpornog na prilike savremenog doba, na hibridne sastojke kojima nađevamo svoje živote. „Herbarijum za sebra” je kuća u kojoj savremena poezija opstaje govoreći o istinskoj čovjekovoj potrebi da pjeva i postoji u vremenu – ocjenjuje Nikolić.
Po Ćukoviću je znakovito da prvi pojam koji dočekuje čitaoca u Lekovićevoj zbirci jeste „snevnik – u koji autor pušta pticu ne bi li odagnala mrak u koji će nedugo zatim uroniti i sebe i čitaoca i sa čijim neprebrojivim nijansama će se poigrati u nastvaku ove (ne)mirne pjesničke avanture”. Dodaje i da je zbirka nabijena emocijama koje pjesnik glasom i bojom uvezuje i lako prenosi na čitaoca. Pritom, vješto se poigrava s pojmom glasa kao tačke razdvajanja života i smrti, polova između kojih čovjek pokušava da živi slobodno.
– Svaki stih zbirke „Herbarijum za sebra” stih je slobodnog čovjeka, pjesnika, čiji snevnik je prepun snova o slobodi – kaže Ćuković.
Navodeći da zbirka dobrim dijelom funkcioniše kao podsjetnik na romantizam, Durutović ističe i da se Leković tome „odupire”, pa se njegova poezija može razumijevati i kao „kontrolisani nemir duha”.
– Valovi bunta, melanholije, jadikovke i himničnih tonova u Lekoviću otkrivaju stvaraoca koji život i poeziju sagledava u nijansama, bivajući protivan svakom jednostranom doživljaju stvarnosti; kako one unutar sebe, tako i one izvan sebe – navodi, između ostalog, Durutović.
Ž.J.
Izvor: Dan
