Interesantne teme u oblasti bibliotekarstva zaživjele su na sinoć održanoj univerzitetskoj javnoj tribini Biblioteke u 21. vijeku: između nostalgije i evolucije. Organizatori ovog događaja, Univerzitet Crne Gore (UCG) i Centralna univerzitetska biblioteka, okupili su stručnjake i entuzijaste ove oblasti kako bi istražili ključne aspekte i ulogu biblioteka danas
Fokus je bio na dinamici između tradicionalnih vrijednosti i savremenih tehnoloških inovacija, te kako ove promjene oblikuju bibliotekarstvo u svjetlu novih zahtjeva korisnika i mladih generacija.
Direktorka Centralne univerzitetske biblioteke mr Bosiljka Cicmil ocijenila je da biblioteke treba da razumiju specifičnosti, navike i ponašanja mladih generacija, te da prilagode svoje servise njihovim potrebama, odnosno da imaju „proaktivnu ulogu u približavanju svojih kapaciteta novoj generaciji korisnika“.
One se, smatra Cicmil, moraju mijenjati kako u oblasti izgradnje kolekcija, tako i u prihvatanju novih tehnologija i izgradnji novih programa, servisa i usluga na planu organizacije i diseminacije informacija i znanja.
Bibliotekari treba da budu obučeni za rad s korisnicima, čije informacione potrebe zahtijevaju nova znanja i vještine. Bibliotekari bi trebalo da ovladaju svim aspektima informacijske pismenosti, u čijoj je osnovi informacija, njen nastanak, diseminacija, evaluacija i upotreba i da obavljaju informaciono opismenjavanje korisnika za pretraživanje informacija, njihovo kritičko vrednovanje i korišćenje u radu i učenju. Jer, iako su nove generacije često na mnogo većem stupnju vještina i znanja o informaciono-komunikacionim tehnologijama, ne znači da znaju pronaći informaciju koja im je potrebna i koja je relevantna. A to se ipak uči. Uči, između ostalog, od bibliotekara.
Profesorica na katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu prof. dr Gordana Stokić Simončić kazala je da je najdublji smisao postojanja biblioteka – napredak zajednica.
…a poštujući i napor savremene bibliotečke zajednice da postane aktivna snaga razvoja društva, ovdje ističemo društvene potrebe i društveno proklamovane vrijednosti kao suštinski važan element korišćenja biblioteka. Najšire definisana uloga biblioteke – da povezuju ljude i zabilježeno znanje – direktno zavisi od strategijskih ciljeva koje jedno društvo sebi postavlja u domenu obrazovanja, informisanja i kulturnog razvoja svojih članova,, kazala je Stokić Simončić.
Profesor na odsjeku za informacijske nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu prof. dr Mario Hibert govorio je o kritičkom bibliotekarstvu kao o podsjećanju na fundamentalne postulate profesionalnih odgovornosti koji u fokus stavljaju korisničke potrebe ispred institucionalnih vrijednosti, te se zbog toga mogu i tumačiti kao radikalne.
U tom svjetlu, kritičko bibliotekarstvo je danas mnogo šire kontekstualizirano obzirom da su informacijska etika, digitalne slobode i prava, algoritamsko organiziranje i upravljanje podacima itd., aspekti tzv. društvenosti koji bitno utiču na razumijevanje odnosa tehno-političke disrupcije znanja, a s tim u vezi i načina na koji bibliotekari djeluju u službi korisničkih prava. Stoga, kritičko bibliotekarstvo bi podrazumijevalo oblik pismenosti koji propituje dominantne narative i pozicije moći koji strukturalno mijenjaju načini pristupa informacijama, slobodu govora, izgradnju korisničkih zajednica, modele učenja i podučavanja i sl. pri čemu se uporište ne traži izvan same profesije već ona povezuje sa kritičkom pedagogijom, kritičkom informacijskom i medijskom pismenosti, postdigitalnim obrazovanjem itd, navodi Hibert..
Viši bibliotekar CUB-a i moderator tribine mr Ognjen Savić, iskazao je vjerovanje da na Univerzitetu Crne Gore i Crnoj Gori, a i šire, moramo početi dublje da promišljamo formu i metod uz pomoć kojeg će biblioteke biti ne dekor, već akumulator obrazovanja i kulture.
„Kad nam je već usud da živimo u društvu u kojem mitološka vrijednost fizičke ili vojne snage nikada nije zamijenjena intelektualnim junaštvom i dobromislećom saradnjom, u kojem obrazovanje, kultura i umjetnost nikada nisu uspjeli da potisnu besmislene i kataklizmatične nacionalne i vjerske konfrontacije, onda ni potreba da biblioteke postavimo na mjesto u kojem će zajednicu gurati ka racionalnosti, solidarnosti i otvorenosti nikako ne može biti samoljubivi hir bibliotekara, već jedan od ključnih tačaka u državnim kulturnim i obrazovnim strategijama. A da bismo tome mogli ozbiljno da težimo, bar mi u Crnoj Gori, nužno je, u prvom redu, da konačno počnemo studijski da izučavamo istoriju i teoriju bibliotekarstva i informacijskih nauka i najzad stvaramo tzv. kadrovski potencijal koji će nas sve skupa probuditi iz distopijskog košmara o sterilnosti i bespotrebnosti biblioteka. A potom će se već, ako doista ne bude isuviše kasno, ono što biblioteke zamišljaju da mogu biti, mnogo lakše i brže preobraziti u ono što one doista jesu u svakom trezvenom društvu koje širom otvorenih očiju brine o samom sebi, zaključio je Savić.
Govornici su nakon izlaganja odgovarali i na pitanja zainteresovane stručne javnosti u oblasti bibliotekarstva.
Izvor: UCG
