Živ sam. Ili mi se bar tako čini. Odložio sam navijačku smrt za petak veče. Ne znam da li „orlovi“ spadaju u ptice koje „umiru pjevajući“ ali vjerujem i nadam se da Piksijeva selektorska priča neće biti ispričana bez glasa i bez posljednje velike rečenice. Glasne i jasne. Kao što i sve više vjerujem da ta rečenica neće biti izgovorena sad u petak, nego u „tamo nekom dalekom“ polufinalu ovog Mundijala.
Ali, brzo ćemo i to saznati.
Dok se fudbaleri spremaju za odlučujuću bitku kojoj smo znali i datum i ime i mjesto evo već godinu dana, od kada je obavljen žrijeb, neprijatelji fudbala raznih fala i boja ne miruju nego se trude da razbiju jedinstvo tima brojnim nefudbalskim podmetanjima. I to – nije prvi put!
Još su 1974. godine na mundijalu u Njemačkoj reprezentivci SFRJ nakon briljatnih igra u grupi sa Brazilom, bili žrtve priča o isplatama honorara koje su ih prosule u nastavku takmičenja, i učinile lakim plijenom narednih protivnika: tri meča = tri poraza.
U Španiji 1982. godine tim koji se u grupi kvalifikovao ispred budućih svjetskih prvaka Italijana, zapeo je protiv Sjeverne Irske i Hondurasa jer je nastala svađa oko patika: puma ili adidas!?
Ivica Osim je plakao na jednoj od konferencija za novinare u Italiji 1990, jer su mu mediji podmetali nekakvo opijanje u fudbalskom kampu.
Radomiru Antiću su novinari jedva dočekali greške, a Muslin je smijenjen prije nego što je mogao da ode na prvenstvo za koje se kvalifikovao sa svojom ekipom.
Evo – došao je red i na Piksija. Iz priloženog se vidi da je malo ko izdržao ove prizemne i ne-fudbalske udare. Upravo je Piksi spasao Osima u Italiji svojom genijalnošću. Može li taj genijalni nerv da pomogne sada i njemu lično?
Oliver Janković
