Mali demokratski priručnik za slavitelje 21. maja
Piše: Milija Todorović
Mi možemo konstatovati, uvažiti i poštovati činjenicu da ste mimo volje polovine građana, a opet legalno (uz asistenciju EU) i legitimno (u istom tom aranžmanu), organizovali referendum na taj način i u takav čas, da je pola građana o budućem statusu svoje države reklo jedno, a druga polovina, nešto sasvim drugo. Dakle, mi to poštujemo i obilježavamo neradnim izležavanjem, onako kako recimo ateisti i agnostici poštuju i obilježavaju vjerske praznike, ili kako pripadnici manje brojnih naroda, obilježavaju, državni praznik, Njegoševe dane.
Vi ste, gospodo, našu drevnu i hvale vrijednu kuću, odlučili preurediti (okrečiti, fugovati, pjeskariti…) 21.maja 2006, a da nas ništa nijeste pitali, ni oko boje zidova, ni oko tehnike pjeskarenja, a posebno ne to kako će se rekonstrukcija naše zajedničke kuće vršiti potom. I hoćete da sad zajedno tancujemo i pijemo u to ime? Sve koji su glasali „Ne“ proglasili ste neprijateljima države, i poput onog cetinjskog klošara koji polemiše sa premijerom Krivokapićem, lansirali tezu da „države ne bi ni bilo“ da je bilo po njihovom. Dakle, po vama, onako kako vam je MĐ „u glavu maglu ugnao“ država CG je nastala tek 2006, i ne bi je bilo, bez tog referenduma.
Vidite, naše poimanje, naše Crne Gore, takođe je legitimno i legalno kao i ovo vaše, a ono počiva na demokratskoj i logičnoj pretpostavci da je federaciju SCG (ponavljam: federaciju) pored Srbije, činila i Crna Gora, u nekom, možda redukovanom, ali postojećem i od svih priznatom, obliku državnosti. Isto je sa SR Jugoslavijom, a možda još izraženiji oblik državnosti, iako u nedemokratskom totalitarnom režimu, Crna Gora je imala u SFRJ. A da ne trošim riječi na spomenike njene državnosti u vjekovima prije epohe SFRJ, koji istovremeno svjedoče crnogorsku državnu samobitnost i vjekovnu težnju Crnogoraca ka opštesrpskom i južnoslovenskom ujedinjenju. Elem, Crne Gore je bilo i prije preloma u glavi MĐ, i nekako je maglovito i gotovo nepristojno, slaviti taj datum, mimo administrativne neophodnosti, i službenih napomena. Učitavati dodatnu emociju kolektivne sreće, onima koji to neće i ne osjećaju, podsjeća na totalitarna vremena kada smo svi znali da Broz nije rođen 25. maja, ali smo isti datum slavili sletovima i štafetama mladosti. Samo, to je tada bio jednopartijski program i uska ideološka crno-bijela svijest, a sada živimo slobodno građansko društvo, u kom su emocije u ljudskim srcima i kolektivima, pa se ljudi nepogrešivo okupljaju i slave ono do čega im je stalo.
Šta raditi sa 21. majem, datumom koji je podijelio Crnu Goru, i nakon kojeg je MĐ betonirao te podjele izglasavanjem identitetskih znamenja, a bez želje za dijalogom? Datumom, koji je, pored svih državnih aspekata imao jasan i nedvosmislen značaj u očuvanju kapitala uskog kruga ljudi oko MĐ? Pa je isti gospodin svom kapitalu omogućio transfer u sigurniji politički okvir, a narod poslao da „olovkom i perom, kao nekad sabljom na Grahovcu“ zaokruži „Da“. Prosto da se zapitamo, zajedno sa autorom „Lažnog cara Šćepana Malog“ ono „kakvu im maglu bješe u tikvu ugurao“?
