Javnost i mediji s velikom pažnjom prate naimenovanja u novoj Vladi, posebno ako se na visokim funkcijama pojavljuju stari kadrovi iz redova DPS, SD, SDP, …
Dakle, ne radi se o kadrovima koji su prije poslednjih izbora prešli u pobjedničke partije nove vlasti, već onima koji se i dalje nalaze u orbiti partija starog režima, kojima su pripadali a koje su im omogućile odlična radna mjesta na visokim funkcijama.
A sada, i dalje napreduju po hijerahijskoj ljestvici.
Dakako, moramo se podsjetiti da su u vremenima vladavine DPS-a za bilo kakva imenovanja, od kafe-kuvarice do položaja najvišeg ranga, morala proći stroga selekcija na ideološkoj, nacionalnoj i partijskoj osnovi.
Oni koji su bili nepodobni po tim osnovama nisu imali mogućnost zaposlenja, stručnog usavršavanja i napredovanja.
Radilo se, dakle, o čudovišnoj diskriminaciji čije posledice nisu sanirane.
Ako ministarstva budu pravila kombinatorike za najviša imenovanja od trenutno zaposlenih u državnim organima, na funkcije će biti izabrani oni koji su prošli testove ideološke, nacionalne i partijske podobnosti DPS-a jer drugih kadrova tamo malo ima.
Oni drugi, „nepodobni“, su i dalje „na vjetrometini“ ili na mjestima koji ne odgovaraju njihovoj stručnoj kvalifikaciji.
Mnogi na Birou rada, gdje tavore u besmislu.
Zato se i dešava to što se dešava, skandali i bura oko naimenovanja.
Tako je jedan portal nedavno objavio imenovanja 26 kadrova DPS-a i SD-a pri ministarstvima nove Vlade, navodeći da će obavijestiti javnost ko će biti dodatno imenovan.
U isto vrijeme, opozicioni DPS sa satelitima se ne libi da današnji režim vlasti naziva neprijateljskim i izdajničkim, a pojedine političare iz partija vlasti: četnicima i klerofašistima!?
U ovom slučaju se radi o nastavku ultrašovinističke retorike koju je režim Đukanovića uzgajao i plasirao dugih 30 godina.
DPS i njegovi sateliti optužuju novu vlast koja je tek na početku svog mandata, mada je kompletan državni aparat i dalje krcat činovnicima koji su prošli testove podobnosti DPS-a. Interesantno, zar ne?
Gdje iz javne uprave nije uklonjen višak radnika koji možda dostiže i 50 odsto, a pomamljeni sindikati traže da se svima njima i dalje dižu plate, iako su plate u javnoj upravi 70 odsto veće od onih u realnom sektoru privrede!?
Sedamdeset odsto, i to je malo?!
Jedino što građane, koji su bili opozicija političkom satanizmu Đukanovića i teško postradali od njega, drži u nadi je obećanje premijera Spajića da će biti nove investicije i nova radna mjesta u realnom sektoru privrede.
U kontekstu situacije, uopšte nije čudno što svako pojedinačno naimenovanje DPS kadrova na nove funkcije pri ministarstvima u Vladi prvo izaziva medijsku eksploziju, a potom i vulkansku ogorčenost javnosti i naroda.
Pri čemu, konstatuje se da je takva praksa u skoro svakom ministarstvu, nevažno od partije kojoj je to mjesto pripalo, što je posebno interesantno.
Ako se takva praksa nastavi, ne treba biti vidovit da će ogorčenje naroda uticati na novo miješanje političkih karata i radikalno izmijeniti rejtinge partija koje su danas u vlasti.
Ukoliko se koncept promijeni, te prioritet stavi na demontažu starog sistema državne uprave, njeno reduciranje na optimalan broj činovnika i ulazak u te sisteme onih koji su u vrijeme režima Đukanovića bili nepodobni te nisu imali mogućnost zaposlenja i profesionalne afirmacije, situacija će ići u pozitivnom smjeru.
I naravno, akcenat na otvaranju radnih mjesta u realnom sektoru privrede, na čemu insistira premijer Spajić.
Nova parlamentarna većina će se morati odlučiti po tom pitanju, jer je za nove korake neophodna politička volja.
Za sada te političke volje nema, jer se mnogobrojne partije vlasti ne osvrću na režirane pobune sindikata koje ubijaju realni sektor privrede i „vežu ruke“ Vladi, niti na potrebe desetina hiljada građana koje je režim Đukanovića tretirao kao „petu sortu ljudi“.
Vojin Grubač
