Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Čitam i slušam halabuku koja se ovih dana podigla povodom obilježavanja Dana Republike Srpske. Te neustavno, te genocidno, te antidemokratski…. Nad svim tim se zapitam: pa kako dođosmo do Republike Srpske? Šta se to zbilo, pa je Srbe, a potom i čitav svijet, natjeralo da priznaju/konstatuju postojanje te …. Republike? Reći ćete – rat? Rat koji je rasturio veliku državu. Međutim, i u toku toga rata, i u sklopu te velike države postojali su neki zakoni i neki propisi. Nepoštovanje tih propisa dovelo je do rata u Bosni npr. Jer ne mora da znači da ako si republika konstituent SFRJ, da ti obavezno sleduje rat. Najbolji primjer za to su Crna Gora I Makedonija.
Šta je dakle BIH odvelo u rat, a samim tim I u njenu diobu na Federaciju i Republiku? Pa prije svega nepoštovanje tada važećih propisa od kojih je jedan više nego jasan: nema promjene državnog statusa BIH (šta god to značilo u kontekstu raspada SFRJ) bez saglasnosti sva tri naroda! To piše u socijalističkom ustavu zemlje. Što znači da nijesu ni komunisti bili baš blesavi po svakom pitanju, nego im je bilo jasno da Bosne nema bez saglasnosti svih.
Neko je ipak poželio da je ima izvan Jugoslavije , a protivno volji Srba. I neko je za to dobio amin sa Zapada. I zato ste gospodo dobili ovu danas ne-Bosnu. Ovaj federalni ostatak u latentnoj svađi muslimana i Hrvata. Svađi koja je ne tako davno, srušila Stari most u Mostaru. I uz njega Republiku Srpsku. I ta je Srpska, simbol i podsjećanje da je neko nešto pokušao da uradi mimo Srba. Da budem otvoren, a s obzirom na sve gore iznijeto, ne samo da Republika Srpska ne ugrožava postojanje Bosne nego u skladu sa onom starom izrekom, rekao bih “ J…. Bosnu koja Srpske nema“
Do čitanja u sljedećem broju….
