Piše: Nebojša Popović
Vlada Igora Lukšića uputila je 2015. četiri protestne note Hrvatskoj zbog jednostranog tendera Zagreba za istraživanje nafte i gasa koji je obuhvatao podmorje južno od Dubrovnika – odnosno spornu zonu razgraničenja na moru u blizini Prevlake.
Upozorene su tada i velike energetske kompanije koje su bile prijavljene na hrvatski tender kao i njihove matične zemlje. Crna Gora se pozvala na kršenje protokola o privremenom režimu iz 2002. godine, koji nalaže da nijedna strana ne smije unilateralno tretirati spornu zonu kao svoje vlasništvo, niti prejudicirati konačnu granicu.
Da se podsjetimo, prema sporazumu iz 2002. kopneno područje poluostrva Prevlaka stavljeno je pod „privremenu“ upravu Hrvatske, dok je i na moru uspostavljen takođe „privremeni“ režim, uz mješovite crnogorske i hrvatske policijske patrole.
Dakle, niti je konačno definisana granica na kopnu – tj. Prevlaka, niti na moru, koja je od višestruko većeg značaja za Crnu Goru jer direktno zadire u slobodno pravo ulaska u Bokokotorski zaliv.
Ono što u finalu pristupanja Crne Gore u EU imamo na sceni jeste zahtjev Zagreba da se granica na kopnu niti ne razmatra, dok se kao predmet razgovora nameće samo razgraničenje na moru, iako Crna Gora ima sve pravne argumente, pa čak i državnu obavezu, da potencira pravedno rešenje pitanja kako morske tako i kopnene granice – koja su oba privremena.
Ovo tim prije što je Rt Oštro na Prevlaci doslovce neuralgična tačka za Crnu Goru i jedno od nekolicine najvažnijih državnih pitanja, pa se pretenzije kontrole na ulazak u Boku ne mogu drugačije posmatrati do kao teritorijalne aspiracije susjeda.
A da tih aspiracija ima bjelodano je po pokušajima iz prošlosti kao što je gorepomenuti sporni tender iz 2015, koji svjedoči o tome da zapadni susjed ima pretenzije i na kopnenu i na morsku granicu.
Utoliko zvanična Podgorica mora sa krajnjom ozbiljnošću da se odnese prema tom pitanju. Jer se iz medija do sada stiče utisak da hrvatska strana čak određuje oko čega uopšte može ili ne može da se pregovara. A posebnu zebnju produkuje pitanje ko uopšte u ime Crne Gore vodi te pregovore, a to naročito ako se naslućuje da su pojedini pregovarači kopnenu granicu već otpisali Hrvatskoj…
