Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Onima koji ovih dana lome glavu oko razlika između Jakova i Milojka hoću da napomenem nešto u vezi njihove političke sličnosti. I to baš na temu na koju im mnogi odriču sadržaj i viziju: identitet političke zajednice. Naravno, njih dvojica nijesu sirovi nacionalisti, niti ljudi koji bi u crnogorskom društvu produkovali podjele insistiranjem na nekoj etničkoj, jezičkoj ili verskoj pripadnosti. Ali, kakve identitetske posljedice ima plan Evropa sad, i 1 i 2, ako se ostvari? Pa, Crna Gora će pokazati svoju ekonomsku samostalnost i dominaciju u odnosu na region. Pokazaće funkcionalnost svoga državnog aparata i institucija. Ljudi će, bez obzira jesu li Srbi ili Crnogorci, voljeti što su građani baš Crne Gore. Zar to nije veći i bolji program za odbranu i promociju Crne Gore od onog što ga nude neo-komite i novi – partizani ?
Na drugoj strani, sloboda vjeroispovjesti je tekovina političkih promjena iz 2020. iza koje stoje i jedan i drugi političar. A ona u praksi donosi potpunu slobodu djelovanja SPC kao najveće i najuticajnije vjerske organizacije u CG; neupitnost njene imovine i njenog prava na misiju. Isto tako, državni mediji su rasterećeni naporne anti-srpske kampanje, a to će ubrzo biti i škole. U toj i takvoj naprednoj i pro-evropskoj atmosferi integritet i dalji razvoj srpske identitetske svijesti u Crnoj Gori je neosporan.
I predsjednik i premijer, uz sve međusobne razlike, čvrsto stoje na ovim političkim polazištima, i to je razlog moga uvjerenja da sva njihova razilaženja ne samo neće unijeti konfuziju u društvo, nego će mu dati dodatna krila za brži napredak.
Do čitanja u sljedećem broju..
