Piše: Redakcija
Inicijativa crnogorskog ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, da skupa sa Martom Kos i svojim hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem Radmanom položi cvijeće ispred spomen-ploče logora u Morinju, bila bi hvale vrijedna kada bi obuhvatila i polaganje cvijeća na lokaciji logora Lora u Splitu. Ili kada bi Gordan Grlić Radman bio izostavljen iz tog performansa.
Logori su batimorfološki minimum na reljefu čovječanstva i oni zahtijevaju dostojanstvenu memorijalizaciju, pa se s te strane nema šta prigovoriti Ibrahimovićevoj inicijativi. Ali i te kako se može prigovoriti njegovoj ambiciji da taj čin, koji bi trebao biti potvrda čovječnosti, pretvara u dnevnopolitički spektakl.
Ne zaboravimo, Lora je možda i jedini logor u Ratu za raspad Jugoslavije u kom su bili zatočeni ljudi iz najmanje četiri države, uglavnom Srbi i Crnogorci iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. I logor čije postojanje hrvatska državna administracija uporno ignoriše.
Svojevremeno je splitski Feral Tribun donio čitav serijal članaka o Lori, sa autentičnim svjedočanstvima bivših logoraša o zvjerstvima koja su se tamo zbivala, uključujući i ubistva. Potom je na jednom od najskandaloznijih suđenja u istoriji hrvatskog pravosuđa sudija Slavko Lozina oslobodio osmoricu vojnih policajaca HV od optužbi za mučenje, nečovječno postupanje i ubistva logoraša, zbog čega je kasnije morao intervenisati i Vrhovni sud RH.
Zbog višedecenijskog sistematski i metodično nakaznog institucionalnog odnosa hrvatske države prema logoru u Lori, tom gnojnom toposu recentne hrvatske istorije, Gordan Grlić Radman nije dostojan da stane pred spomen-ploču u Morinju i da tu položi cvijeće. Jer cvijeće iz njegove ruke biće uvreda ne samo za logoraše iz Lore, već i za one iz morinjskog logora.
A sramni žig utisnut na Radmanova pleća, kao učesnika u administraciji koja ignoriše Loru dok unaokolo dijeli moralne lekcije, preslikaće se i na pleća ministra Ibrahimovića koji ne shvaća da liječenje rana iz prošlosti mora biti dvosmjeran proces. Ovako je njegova inicijativa samo iskorištavanje traume žrtava, ali i saučestvovanje u neljudskom ignorisanju traume nekih drugih žrtava. Recimo, onih iz Lore.
