Piše: Milovan Urvan
Nu, moglo se očekivati da će još jedna karnevalska fešta na našem dijelu jadranske obale nekog obradovati. Ovoga puta, u Kotoru gradu, spaljen je karneval s likom Andrije Mandića, što je najviše obradovalo medije naklonjene liku i djelu Mila Đukanovića. Prvi su vijest objavili!
Nema sumlje, taj karnevalski odabir će biti tema u narednim danima. Nema sumlje, da se iza toga krije nešto što nije svojstveno karnevalima, a to je: k u k a v i č l u k! Opet se postigao efekat kao prije neku godinu kada je spaljena lutka s likom Dritana Abazovića. Da u političarima ergo treba tražiti uzrok društvenih, ekonomski i identitetskih problema, dakako da treba. Dočim, preskočiti prvog a početi od drugog ili od trećeg; preskočiti alfu i omegu svakog slamanja crnogorske privrede, pravosuđa, socijalnog mira i jedinstva, ne može se drugačije okvalifikovati osim kao kukavičluk, osim ako nije posrijedi i pomućenost razuma. Optužiti, makar i kroz karnevalski simboličku igru, Andriju Mandića da je, recimo, odgovoran za za sva „krivična djela“, djeluje kao posao urađen po narudžbi Mila Đukanovića.
Nu, od pamtivijeka smisao karnevalizacije iscrpljivao se u ritualnom spaljivanju kralja, kao simbola moći koja je eksploatisala, tiranijom kontrolisala život puka. To se moglo shvatiti kao način da se vlada i uprava podsjete da nijesu beskonačni, promjenljivi i nedodirljivi. Na koncu, takav gest je pretpostavljao ne samo čin hrabrosti, već i društvene osviješćenosti. Na koncu končeva, toga nije bilo dok je Đukanović bio formalni vladar. Nu, toga nema ni danas, jerbo Đukanovićeva ruka jošte vlada našim gradovima, istina svojim neformalnim rukama i organizacijama, što, velju, na koncu končeva još priteže svoje marionete da tancuju po taktu gosparovih interesa.
Bravo Kotorani!
