Predsjednik Ujedinjene Crne Gore, Goran Danilović, reagovao je na odluku Vlade o smjeni sa funkcije direktora AKOKVO.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
Neka je prosto i berićetno
Želio sam da radim svoj posao, ali to je pune tri godine bio nedopustiv grijeh.
„Smijenjen sam“ jer je drugoplasirani kandidat na testiranju, prije godinu i po, tužio Vladu, a Upravni sud je nedavno usvojio pomenutu tužbu.
U obratloženju presude se kaže da je Vlada učinila propust prilikom mog imenovanja te je bila dužna da „otkloni nedostatke“.
Ova Vlada, međutim, jedva je dočekala da izgubi spor jer sam ja tako postao kolateralna šteta? Poradovali su se propustu prethodne i neće snositi nikakve konsekvence.
Na kraju, Vlada je „otklonila nedostatke“ tako što je otklonila mene.
Bravo za Vladu, bravo za njen sekretarijat, za šefa kabineta i za Premijera. Nema ljutnje, naprotiv. Samo ljudi malog formata ovako zamišljaju osvetu.
Danilović: 100 studenata „Kamo sjutra“ od 24.000 koliko ih ima u Crnoj Gori
Bravo i za Vladinu većinu, koju su u mom sučaju činili ministri iz PES-a, BS, albanskih stranaka i gospodin D.Š.
Do sinoć nisam imao nikakva prava u ovom sporu, pa ni pravo na žalbu, jer sam samo stranka u postupku, a tuženi (Vlada) imala je sva prava i nije iskoristila ni jedno.
Gospođi Ministarki pala je konačno sjekira u med; smijenila je „političara kojega niko neće žaliti“, kako se hvalila, a završila posao za prijatelje, za one koji su davno započeli sramno razaranje sistema visokog obrazovanja, za one koji nijesu imali obraza, ali jesu dovoljno pokradenog novca da mogu osnivati i univerzitete i fakultete.
Neka joj je prosto i berićetno.
Ovom i sličnim čistkama, dopašće se ponovo DPS-u i jastrebovima koji vjeruju da Srbi – obavezno i četnici, od 30. avgusta 2020. godine, treba da budu samo statisti i glasačka mašina u defileu polusvijeta.
Bravo za gospođu Ministarku; ovim ih je kupila zauvijek, a i oni nju oduvijek.
Ministarka dobro zna šta ja mislim o njenom ministrovanju – nije ni mogla ispasti bolja s obzirom da je na ovo mjesto došla kao rezerva rezerve.
Nikada mi nije oprošteno što sam oživio i poštovao Zakon o visokom obrazovanju, što pojedine „Ustanove“ nijesu mogle da se pogađaju sa Agencijom oko akreditacije i reakreditacije, niti dogovoraju sa direktorom da progleda kroz prste.
Gospođa Ministarka je tražila da se o mojoj „smjeni“ glasa na elektronskoj sjednici Vlade kako bi izbjegla da oni koji su izdvojili mišljenje, odnosno bili protiv, bilo šta pitaju ili traže da im se pojasni.
Odluka Vijeća Upravnog suda, koliko je god naručena, nije značila da moram biti „smijenjen“ nego da Vlada mora „otkloniti nedostatke“ na koje je Sud ukazao.
Imam mnogo iskustva i strpljenja pa ćemo vidjeti ko je u pravu. Tužiću i Vladu i ministarku Jakšić – Stojanović.
Narod bi rekao „gaji sirotu za svoju sramotu“ ali nije odgovarajuće jer u ovim spletkama i elektronskom presuđivanju moje sramote nema.
Nisam se pokajao i ne bih vas rušio čak ni danas. Ne bih jer i od vaše sramote postoji ona veća protiv koje sam se borio i borim dvije i po decenije.
Oprošteno vam je, nijeste mi ništa dužni.
