Inovacioni potencijal Čelebića pisca, reditelja, dramaturga i esejiste gotovo je neograničen, a milost otjelotvorenja velikih ideja i zamisli dotakla je gotovo sve žanrovske forme u kojima se ogledao – kaže dr Radoje Femić
Pisac Gojko Čelebić posjeduje zavidan kontinuitet umjetničke kreacije najvišeg reda koji intenzivno traje već četiri desetljeća. Sa balkanskog prostora Čelebić je u svoje djelo unio upravo one sokove autentične iracionalnosti koje ovo podneblje čine egzotičnim kutkom negdašnje i savremene Evrope, kaže dr Radoje Femić o „Govornim vrijednostima (1982-2022)“, djelu čiji je priređivač. U knjizi su sabrani kritički tekstovi nastali o djelu Gojka Čelebića u posljednjih 40 godina.
– Čelebić je ostvario djelo koje samo uslovno pripada južnoslovenskim književnostima koje, istini za volju, prevazilazi opsegom umjetničkog zahvata i neutaživom željom za kontaktom sa Drugošću. U izvjesnom smislu, Čelebić je svojim djelom emancipatorski djelovao na zavičajnu književnost, podižući joj vrijednost avangardnim djelima koje ona nije bila kadra ni da shvati, ni da prihvati na pravi i potpun način – kaže Femić.
Književnokritički ogledi o djelu Gojka Čelebića, sabrani u knjigu „Govorne vrijednosti (1982–2022)“ ukazuju na postojanje odvažnih književnokritičkih tekstova koji su pravovremeno prepoznali i notirali avangardni duh Čelebićevog djela.
– Takvi tekstovi služe na čast ne samo kritičkoj produkciji, nego i nauci o književnosti koja je, tumačeći i vrednujući djelo Gojka Čelebića, napustila konvencije akademske uštogljenosti i prigodnosti, iskazujući smjelost u razumijevanju književnog fenomena koji je bio i ostao daleko ispred ovdašnjih poetičkih strujanja. Stvaralačka sintaksa Gojka Čelebića iznjedrila je zavidnu književnokritičku recepciju koju za ovu priliku možemo omeđiti na razmatrani period, od 1982. do 2022. godine, iako korpus književnokritičkih tekstova seže i dalje, sve do trenutka objavljivanja „Govornih vrijednosti“ – ukazuje Femić.
O nesumnjivoj etabliranosti piščevog djela na južnoslovenskom prostoru svjedoči činjenica da je jedan temat prestižnog jugoslovenskog književnog časopisa „Stvaranje“ posvećen upravo jezičkom stvaralaštvu Gojka Čelebića. Svoje priloge tumačenju piščevog djela dali su najeminentniji pisci i kritičari tog vremena: Milorad Pavić, Branko Popović, Moma Dimić, Miodrag Vuković, Aleksandar Jerkov, Sonja Tomović, Tomislav Sl. Novović, Miloš Đorđević, Gordana Stojkovska i Ivan Dorovski. Tekstovi navedenih autora daju trajan pečat književnokritičkog priznanja Čelebićevoj umjetničkij kreaciji. Piščevo prisno osjećanje za drugo i drugačije minuciozno je evidentirao velikan srpske književne kritike, Draško Ređep, svjedočeći da je roman „Ubistvo A. G. V. i gonjenje“ napisao građanin svijeta.
– Da djelo Gojka Čelebića nije bilo u potpunoj milosti književnokritičkih arbitara pokazuje dominantno negativna kritika Aleksandra Jerkova, kojom se potencira nedovršenost imaginarnog u korist intelektualističkog (pa i političkog). I pored tog držnog stava, naznačena kritika sadrži priznanje da se u Čelebićevim knjigama „generiše tekstualna energija i zamah kakvih nema puno u novijoj srpskoj literaturi“, što svjedoči o analitičkoj uravnoteženosti teksta. Piščevo opređeljenje za apsolutizaciju poetičkog kursa primjećuje Jovan Ćirilov, pozicionirajući njegove romane kao „ekstremni oblik postmodernističke proze“ – konstatuje dr Femić.
Pisac je vratio dug zavičaju čitaoca, ocijeniće Vojislav Gledić, pozitivno vrednujući sliku svijeta u „Viteškom romanu o ženskim suzama“, u kojem je „mozaično prikazan život u crnogorskoj prestonici Cetinju, kao i složena zbivanja na Dvoru i u okruženju crnogorskog knjaza i gospodara Nikole Prvog Petrovića“.
– Piščev prilog evoluciji žanrova u savremenoj srpskoj književnosti kodifikovaće kritičkom ocjenom Nevena Varnica, imenujući Čelebićev roman „Blizanci“ kao „prvi romaneskni izveštaj ili izveštajni roman u srpskoj književnosti“. Sud o Čelebiću kao naučniku-komparatisti iznosi Mladen Šukalo, argumentovano dokazujući kako je studija o Servantesu „jedan oblik iskoračenja iz naučno-esejističkog diskursa“. Na osnovu navedenog, može se zaključiti kako je inovacioni potencijal Čelebića pisca, reditelja, dramaturga i esejiste gotovo neograničen, a da je milost otjelotvorenja velikih ideja i zamisli dotakla gotovo sve žanrovske forme u kojima se ogledao – zaključuje dr Femić.
Izvor: DAN
