Raziđe se ona tmina crna…
Srpsko sunce zasja s neba plava,
Veseo se islkik svud’ zaori:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Ponovo je opet zablistala
Među braćom: sloga,ljubav prava,
Ushićenjem Srbin kliče sada:
,,Samo sloga srbina spasava!“
Druge ptice u zanosnom letu
Viju s’ iznad srbinskijeh glava
Slušajući gdje se gromko ori:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Na obrozju srpskom pomalja se
U svečanom ruhu, stara slava,
Susreti je Srbe, sa usklikom:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Đ. Petrović
Izvor: Glas Crnogorca, Cetinje , 19. 03. 1889.
