Prepjevao: Elis Bektaš
Točak
moju prabaku
zvali su grofica
zbog njene odmjerene melanholije
od kakve ni carice ne boluju
moja baka
školovala se u beču
i otamo kao miraz
donijela depresiju po najnovijoj modi
moja majka
nosila je tjeskobu
kao dokaz raskida s prošlošću
i pravilno usmjerene svijesti
moja galina
a šta ti imaš
osim rasutosti po podu
i kozmetičkog pribora
umjesto pojasa za spašavanje
–
Igra na sreću
precrtala sam šest snova
ne razmišljajući puno o vjerovatnoći
večeras je izvlačenje
obogatim li se
kupiću ti novu sebe
i jednu krletku od bambusa
u koju ćeš staviti svakodnevnicu
da ne odleti kroz prozor
ili da je mačke ne pojedu
–
Zdravica
u bolnici nema opijata
ovdje su droge
vojnički disciplinovane
vraća mi se zdravlje
s njim i bol
nepodnošljiva
vraća mi se zdravlje
da obasja nakaznost
moje samoće
vraća mi se zdravlje
a kome ja
da se vratim
moj eli
moj brižni eli
lama sabahtani
–
Život
pred doktorom
da me pregleda
pred ljubavnikom
da me zajaše
pred zrcalom
da me popljuje
pred morem
da pljuvačku sapere
živjeti znači skidati se
imati pred kim razgolititi
i bolest
i ljepotu
i grijeh
i nevinost
–
Igra
sa zida mačka
posmatra me očima
boje svitanja
život je igra
u kojoj mi smrt dobacuje
loptice i štapove
toliko sam ih puta vratila
ruci koja ih baca
da u nagonu više nema slasti
sa zida mačka
posmatra me očima
boje svitanja
–
Restrikcija u doba ljubavi
u mom stanu voda je invalid
i dan joj je pet sati kraći
prozor mi je obogaljen magluštinom
i po čitavu se noć previja od fantomskog bola
moj voljeni nema lijevu nogu
i ima kraće srce
nogu mu raznijela mina
a ja osakatila srce neopreznim pogledom
ponekad je naporno brinuti se za tolike bogalje
ali ne tužim se
kad uveče ili pred zoru stignem kući
bar sam sigurna da ću ih zateći tu
–
U orbiti
tuđiš se
iz dana u dan
i sve si gorči
što ti se razumijevanje
više grana
i korjeni
rekao bi čovjek
da ćeš od te gorčine
rađati bademima
a nikad da pomisliš
da li se valentina terješkova
kružeći orbitom
zaželjela kurca
–
Feodosija
Šaljem ti razglednicu iz Feodosije
sa fotografijom đenovljanske tvrđave
koja je impresivna i napuštena
koja se ne sjeća svojih graditelja
koja je lijepa i budi maštu
poput tebe
Razglednica je dragi moj
sažeta ideja života
koji takođe mora imati markicu
da bi od pošiljaoca stigao primaocu
i na kom je tako malo bjeline
a toliko je toga što bi
trebalo reći
Zato ti šaljem razglednicu bez riječi
na njenoj bjelini moje su nježnosti
i moja smrt
Tako ću dvaput biti sahranjena
jednom u svom grobu
drugi put u tvojoj kutiji sa sitnicama
u koju tvoja Ana ne zaviruje
Bilješka prevodioca
Galinu Gončarovu upoznao sam posve slučajno prije tačno dvadeset godina. Upoznao sam je u Zenici u koju Galina ustvari nije došla, već je u njoj skoro volšebno završila na krijesti talasa čudnih događaja koje na ovom mjestu neću otkrivati. Nakon godinu dana prijateljevanja, koje je postajalo sve dublje i koje je na kraju stasalo u nekakav čudan, skoro bratskosestrinski odnos, po Galinu je iz Rusije stigao njen brat Aljoša i odveo je u Moskvu. Kasniji događaji pokazali su da bi možda bio srećniji ishod da se Aljoša kući vratio sam, a Galina da je ostala u Zenici ili nastavila svoja lutanja, ali to je jedna od onih tajni kojima je suđeno da zauvijek ostanu tajnom. Kada je Galina, tri godine po povratku u Rusiju, zauvijek sklopila oči u moskovskom Državnom medicinskom centru za forenzičku psihijatriju i narkomaniju V. P. Serbski, Aljoša mi je uz obavijest o tome, kao znak zahvalnosti za moju brigu o Galini tokom njene zeničke godine, poslao tri rokovnika sa njenim dnevničkim zapisima i jednu svesku u kojoj su se nalazile njene pjesme, koje možda niko prije nije pročitao. Neke od tih pjesama donosim ovdje u svom prepjevu.
