Kampanja koja se uz ruandsku podršku sprovodi u Demokratskoj Republici Kongo pokazuje kako je Pol Kagame pretvorio svoju zemlju opustošenu genocidom u ratobornu vojnu silu
Piše: Dejvid Piling iz Johanesburga
Preveo: M. M. Milojević
Godinama je Pol Kagame, neupitni ruandski vođa, nejahno osporavao da njegova zemlja podržava milicije naroda Tutsi u istočnim oblastima Demokratske Republike Kongo, a posebno da su trupe iz njegove ruandske armije infiltrirane na teritoriju njegovog ogromnog i mineralima bogatog suseda.
Ali od prošlog meseca kada je milicija M23 koju podržava Ruanda otvoreno umarširala u Gomu, najveći grad u istočnom Kongu koji nastanjuje blizu dva miliona ljudi, više se niko ne pretvara da mu veruje.
Američki državni sekretar Marko Rubio, saopštio je prošle nedelje šezdeset sedmogodišnjem lideru majušne, kontinentalne srednjoafričke države da su SAD „duboko zabrinute“ pošto je grupa M23 zauzela Gomu, u kojoj je stradalo tri hiljade ljudi, prema navodima visokog zvaničnika Ujedinjenih nacija.
Nedavni izveštaj Ujedinjenih nacija navodi da su čak i pre pada Gome, militanti koje podržava Ruanda, zajedno sa nekih četiri hiljade ruandskih vojnika zaposeli prostrane teritorije u istočnom Kongu. Ove nedelje, nakon istupanja iz jednostranog primirja, M23 su zauzeli rudarski gradić Njabibve, pošto su napredovali dalje u provinciji Južni Kivu. Dejvid Lemi, britanski ministar spoljnih poslova, upozorio je Kagamea da invazija dovodi u pitanje pomoć vrednu milijardu dolara.
Farmaceutska industrija, placebo i depresija: Istraživanja profesora Kirša
Ruanda, koja je oporavljajući se od genocida iz 1994. godine postala jedna od uspešnih razvojnih priča afričkog kontinenta, sada je u opasnosti da potpali regionalni sukob u koji bi mogle da se uključe i druge države.
Kagameova očigledna nemarnost u prikrivanju tragova mogla bi da ugrozi teško stečenu reputaciju o stabilnosti zemlje, što je pomoglo da Ruanda postane turistička destinacija i mesto održavanja međunarodnih konferencija, kao i da privuče investicije Folksvagena, Katar ervejza i Bajonteka, proizvođača mRNA vakcina.
Za malu zemlju, koja je jedva jednu devetanestinu veličine resursima bogatog Konga, Ruanda je negovala globalnu prepoznatljivost kroz različite ekonomske uspehe ali i kroz sponzorske dogovore sa fudbalskim klubovima Arsenalom, Bajernom iz Minhena i Paris Sen Žermenom kao i kroz visoko profilisano partnerstvo sa američkom Nacionalnom košarkaškom asocijacijom. Kinšasa sada pritiska sportske franšize da napute Kigali.
‚Oporavak Ruande od genocida kroz dobru volju i vođstvo Kagamea je jedno od malih čuda koja su se odigrala‘, kaže Čidi Odkinkalu, predavač na Flečerovoj školi za pravo i diplomatiju Univerziteta Tafs. ‚Ali Kagameovo neprihvatanje mirnog rešenja u istočnom Kongu će predstavljati težak udar na njegovo nasleđe‘.
Ruandski lider se dugo kretao u sivoj zoni između heroja i zločinca. On je hvaljen za opipljivi – iako navodno preuveličavani – razvojni uspeh svoje zemlje ali je i ozloglašen zbog beskrupuloznog načina na koji nameće svoju volju kako kod kuće, kroz političku represiju, tako i na strani, kroz likvidacije – što Kagame izričito negira.
Tokom prve dve decenije ovog veka, ruandska ekonomija rasla je po stopi od preko 7 odsto godišnje dok je očekivani životni vek produživan za godinu dana svakih dvanaest meseci.
‚Nikada ne možete potceniti ruandske marketinške sposobnosti niti očajnička nastojanja celokupne industrije međunarodne pomoći da iznađe neku uspešnu priču‘, kaže Džo Stadvel, istraživač i pisac, dok pokušava da objasni spremnost podržavalaca Kagamea na Zapadu da pređu preko autoritarizma i teritorijalnih ambicija prema susednim državama.
Kagame odbacuje ono što vidi kao površne apele da se uvede demokratija po zapadnim uzusima koji ignorišu realnost u zemlje u kojoj je većina Huta pokušala da uništi manjinu Tutsija, u pokoljima u kojima je stradalo milion Tutsa i pripadnika naroda Huti koji su im bili naklonjeni.
Dele Olojede, koji je dobio Pulicerovu nagradu za svoje izveštavanje o genocidu u Ruandi i njegovim posledicama, kaže da Kagameovo delovanje može biti objašnjeno samo u kontekstu užasa iz 1994. godine. ‚Kada doživite genocid, pošteno se može reći da se učvršćuje izvesni paranoidni strah‘, kaže. ‚Preovlađujuće stav koji nadjačava sve ostalo je: ‚Nikada više‘“.
Farmaceutska industrija, placebo i depresija: Istraživanja profesora Kirša
Kagame je do sada održavao pažljivo uravnateženu dvosmislenost o ruandskoj ‚strateškoj dubini‘ u besudnom istočnom Kongu u kojem se bori više od sto različitih grupa militanata za kontrolu rudnika zlata i kritično važnih sirovina potrebnih za izradu mobilnih telefona i računara. Ali poslednjih nedelja, kažu analitičari, skinute su maske. Kada je Si-en-en prebacio Kagameu da se ponaša kao ruski predsednik Vladimir Putin, ruandski lider delovao je skoro polaskan ovim poređenjem. ‚Mogu me zvati kako god hoće. Šta mogu da uradim s tim u vezi?‘, odgovorio je. ‚Moramo da učinimo ono što je nužno kako bismo se osigurali da preživimo bilo kakvu nepogodu koja prođe našom zemljom‘.
Izveštaj Ujedinjenih nacija navodi da je tokom jedne godine 150 tona koltana, koji se koristi u elektronici, ‚nezakonito izvezeno u Ruandu i pomešano sa ruandskim proizvodima‘. Kinšasa tvrdi da Kongo gubi milijardu dolara prihoda zbog krijumčarenja metala u Ruandu.
Kagame je optužio kongolešku vladu da ‚radi zajedno za genocidnim naoružanim grupama kao što je Ef-de-el-er, koje deluju protiv Ruande‘, što je ukazivanje na militantu hutsku grupu čiji koreni sežu do počinitelja genocida koji su napustilu Ruandu kada je Kagameova pobunjenička vojska umarširala u Kigali 1994. godine.
Analitičari su nipodaštavali pretnju koju Ef-de-el-er predstavlja po Ruandu, ali Olojede kaže da će Kagameova Ruanda, slično Izraelu, učiniti sve da zaštiti svoj narod kako kod kuće tako i na strani.
Dok neki stručnjaci smatraju da Kagame preigrava svoju ruku, drugi kažu da je on pravilnim sagledavanjem sitaucije procenio da je sada vreme da se povise ulozi. U doba kada se granice dovode u pitanje od Grenlanda do Gaze, ruandski lider je po svoj prilici zaključio da je sada prilika da se preustroji kolonijalna mapa.
Ben Šepart, konsultant u britanskoj organizaciji Četam haus, kaže da je Kagame možda zaigrao međunarodnu opkladu prema kojoj je kontrola nad kongoleškim rudnim bogatstvom vrednija od sve manje međunarodne pomoći.
‚Možda je zapravo Kagame onaj koji dobro razume sadašnju situaciju‘, kaže. ‚Nastupiti rano i stvoriti novu situaciju na terenu – bez obzira na cenu po kongolaške civile i regionalnu stabilnost‘.
Izvor: Financial Times
