Piše: Elis Bektaš
Proteklo ljeto sa svojim ekstremnim vrućinama u neuobičajeno dugom trajanju, relativno učestali zemljotresi u dinarskom pojasu te ćelijske oluje širom Evrope nagovijestili su ne samo dramatične klimatske već i geološke procese i veliko je pitanje da li su države i društva u njima spremni da se suoče sa silinom kojom će se priroda po svoj prilici obraćati čovjeku u narednim godinama.
Katastrofalne poplave sa tragičnim posljedicama u sjevernoj Hercegovini i srednjoj Bosni, koje su učvrstile te nagovještaje, prirodna su nepogoda što znači da nisu uzrokovane ljudskim djelovanjem. To, međutim, ne abolira političke i društvene strukture i institucije od određenog stepena odgovornosti koja se prostire u rasponu od nebrige za životnu sredinu i nedomaćinskog upravljanja prirodnim resursima, preko zanemarivanja preventivnih i mitigacijskih mjera, pa do poražavajuće nesposobnosti da se uspostavi efikasan sistem za odgovor na krize i katastrofe zbog čega taj sistem, prevashodno u Federaciji BiH, počiva na tri principa koja se kriju iza skraćenice SIS – stihija, imrpovizacija, sadaka.
Poplave koje su posljednjih par dana devastirale Jablanicu i Fojnicu, ugrožavajući i mnoga druga naseljena mjesta, te uništile vitalne saobraćajnice i tako izazvale saobraćajni kolaps koji se reflektuje na čitavu državu, nisu, kako je već rečeno, plod ljudskog djelovanja ali su njime itekako pospješene. Tolerisanje divljih i ilegalnih kamenoloma i građevinskih zahvata, neplansko uništavanje sve oskudnijih šuma i potpuna nebriga za pošumljavanje kao i zanemarivanje geoloških i hidroloških zaštitnih mjera u i oko naseljenih mjesta i saobraćajnica, sve je to značajno olakšalo posao prirodi i njenoj iskonskoj snazi.
U ovom času rano je govoriti o udjelu projekta Gornji horizonti na divlje bujice koje su razozile Jablanicu i obližnja mjesta, jer još uvijek ne postoje ozbiljne studije koje bi to potvrdile, ali čak i ako ne postoji izravna spona između tog projekta i ovih poplava, one su poslale upozorenje za ubuduće. Naime, preusmjeravanje vodenih tokova Neretve, Trebišnjice i Bregave za posljedicu ima trajne promjene u geološkoj strukturi zemljišta i dovodi, između ostalog, do degradacije kraškog reljefa čime se povećava mogućnost erozije i klizišta u najskorijoj budućnosti.
Pored takve nebrige za domaćinsko gazdovanje životnom sredinom, tijela izvršne vlasti na svim nivoima, naročito u Federaciji BiH, odgovorna su i za nepostojanje funkcionalnog i efikasnog sistema upravljanja krizama, odnosno odgovora na krize i katastrofe. Taj se posao obavlja po inerciji, vođen činovničkim i birokratskim duhom kojem je najbitnije da zadovolji administrativnu formu iza koje po pravilu ne stoji ništa osim malobrojnih vatrogasnih, spasilačkih i snaga civilne zaštite na terenu.
Takvo je stanje razumljivo jer je vlast u rukama ontoloških diletanata i ignorantskih klepetala koja jednostavno nemaju dovoljno pameti da shvate koliko su priprema i prevencija bitne u pogledu prirodnih, ali i ljudskih i tehnoloških katastrofa i to ne samo u pogledu spašavanja života već i u ekonomskom aspektu. Najkraće rečeno – milion uložen u prevenciju, pripremu i obuku po pravilu znači nekoliko miliona ili čak desetina miliona manju štetu u slučaju nepogoda i katastrofa.
Divljačka, pljačkaška i banditska svijest koja je preplavila političke strukture u posttranzicijskim zemljama koristi sunovrat tih zemalja u tribalizam pa svoju vlast održava jedrenjem na talasu ugroženosti i nekakvog kurčevog nacionalnog preporoda, istovremeno čineći sve da tim preporođenim kurčevim nacijama ostave distopijski opustošene životne prostore. A te kurčeve nacije u iščekivanju svog preporoda nalikuju na seljane zabačenih sela na obroncima vulkana i zlurado se vesele tome što će vulkan već ujtro spaliti pa zatrpati komšijsko selo, ne shvatajući da njihovo selo ni podne neće dočekati već će i njega lava progutati.
Treba, ipak, kazati i da donekle ohrabruje duh solidarnosti kog je iskazala društvena svijest ne samo u Bosni i Hercegovini već i u okolnim zemljama. No sa tim ohrabrenjem valja biti oprezan, jer ta humanistička solidarnost, koliko god bila hvalevrijedna, sama po sebi ništa ne znači dok se ne udruži sa razvijenom političkom sviješću. Onom koja će na lokalnim izborima za svoje reprezente u vlasti birati one koji će se držati zakona kao pijan plota i koji će štititi svoje zajednice pred nezajažljivom proždrljivošću korporativnog kapitala, ali i onog sitnijeg, domaćeg koji je u svojoj najdubljoj prirodi kriminalan.
A potom će takvoj političkoj svijesti biti lakše i da na opštim izborima započne procese promjena, koje će biti spore i bolne, jer se ne može preko noći izliječiti jedna tako raširena i tako duboko ukorijenjena bolest, ali koje su davno prestale biti samo nužne, već su pitanje samog opstanka života. Za one čitaoce kojima sve treba crtatit – kandidata koji vam na lokalnim izborima govori o državi, naciji, istoriji, časti, ugroženosti… pošaljite u pičku materinu i svoj glas dadnite onom kandidatu koji govori o odvozu smeća i drugim komunalnim pitanjima ili u kutiju jednostavno ubacite nevažeći listić. Dadnete li svoj glas onom prvom, znajte da ste tako svojim potomcima oduzeli i državu i naciju i istoriju i čast i ostavili im samo vječitu ugroženost i osuđenost na ropstvo i na sadaku.
