Preporučujem čuvarima dostignuća režima M. Đukanovića da organizuju potpisivanje peticije: „Podrška Vladi Australije”. Ili da ulože žalbu na presudu australijskog suda, kojom se hajka na Novaka Đokovića ocjenjuje kao „nerazumna”.
Nešto moraju da učine, što prije! Možda izvrše pritisak na australijskog ministra kako bi, ipak, naložio deportaciju Novaka Đokovića.
Svojim spisateljskim izlivima srbomržnje na svakovrsnim portalima samo gube vrijeme.
Drugovi i drugarice kolumnisti, svijet se ipak okreće, pa se od srbomržnje ne može više unosno živjeti. Mijenjajte temu ili profesiju; inače, do modernog i naprednog svijeta, što ga, navodno, čuvate nikada nećemo stići!
Cinizam sada po strani
Crnogorsko društvo se dobrano davi u glibežu mržnje i političke ostrašćenosti. Ne zna se, pritom, ko više u tome prednjači, mediji, političari, intelektualci, obični ili neobični ljudi, a često sami ludaci.
Da ne govorimo o društvenim mrežama koje su planski ili pukim slučajem postale ogledalo tog glibeža, svijeta u kome je javna riječ svima dostupna, pa valjda stoga postaje profanisana, neupotrebljiva. Ili je pak postala sredstvo za (samo)zadovoljavanje trenutne frustracije ili emotivne egzaltacije.
Ogledalo! Ne, pogriješio sam! Nije to odraz našeg lica, već naše jedino lice. Onaj stvarni život otišao je u registar romantičnih uspomena, ili taman dođavola!
Ljudi u stvarni svijet odlaze jedino da šopinguju ili u kovid ambulante. Potom se razočarani i frustrirani vraćaju u svoje domove, kako bi se liječili na društvenim mrežama.
No, mržnja, kao ni nacionalna patetika nikada nikog nije izliječila!
Milorad Durutović
