Juče je u Podgorici, usred Crne Gore, „ustoličen“ reis islamske zajednice, na sljedeći način:
“Fejziću je menšuru, šerijatsko-pravno ovlaštenje da može valjano vršiti dužnost prvaka muslimana u Crnoj Gori, uručio predsjednik Uprave za vjerske poslove Republike Turske Ali Erbaš.”
Dakle, državni službenik, zadužen za vjerska pitanja, rukovodilac državnog organa države Turske, ovlastio je poglavara islamske zajednice u Crnoj Gori – da radi svoj posao! Red je da se sjetimo da je rimski papa kao vrhovni vjerski poglavar ovdašnjih katolika, istovremeno šef (međunarodno priznate) druge države – Vatikana, i da kao takav daje ovlašćenja biskupima u Crnoj Gori – da služe, ne u Vatikanu, nego u Crnoj Gori.
I, onda, možemo da zaključimo kako ovdašnjim montenegrinskim nacionalistima i DPS trudbenicima sa Kruševog ždrijela kraj Cetinja – ne smeta direktno uplitanje državnih organa dvije strane države u vjerske poslove domicilnih crnogorskih muslimana i katolika, ali su spremni da izazovu građanski rat kada pravoslavnog mitropolita na Cetinju, rukopolaže i ustoličava vjerski poglavar iz Beograda (ali, ipak, ne formalni i/ili zvanični državni službenik Srbije ). Pritom, prisjetimo se, taj patrijarh to radi duže nego što turska administracija postavlja reise po CG, i (nije zanemarljiv podatak) puno više građana Crne Gore podržava (daje legitimitet) dolazak srpskog patrijarha na Cetinje, nego što ima onih crnogorskih građana koji, jednako legitimno, podržavaju ovo administriranje turske države po Podgorici.
Džaba! Samo je i dalje, jedini i najveći problem, očigledno mimo svih tokova legalnosti i legitimnosti, kada neko ili nešto nosi pridjev „srpski“!? I to – sve je to od prekjuče, od kad Milo Đukanović više nije simpatizer Patrijaršije u Beogradu.
Milija Todorović
