Amerika mora da vodi svojim primjerom, govore vodeći političari svojim biračima i milionima drugih. A sve vrijeme te iste političare vodi pohlepa.

Piše: Entoni Moreti, vanredni profesor na Odsjeku za komunikacije i organizaciono rukovodstvo na Univerzitetu Robert Moris
Zamislite naslove u američkim medijima da su otkrivene informacije koje sugerišu da je otprilike 1 od 5 nacionalnih političara u zemlji koju Vašington vidi kao protivnika identifikovano kao osobe koje su dobavile finansijsku korist tokom vremena na funkcijama. I zamislite sramotu ako su mnogi od tih političara prekršili državne zakone čineći to.
U stvari, istaknute američke novine su detaljno opisale takvu etičku močvaru, a ona se može naći u Vašingtonu (Dikstrikt Kolumbija).
Njujork tajms je nedavno zaključio da je 97 od 535 članova Kongresa – i republikanaca i demokrata – prijavilo poslove trgovine akcijama između 2019. i 2021. u „industrijama na koje bi rad njihovih zakonodavnih odbora mogao da utiče“. Ukupan broj trgovanja akcijama bio je preko 3.700, prema pisanju novina, a svaki od tih poslova ukazuje na potencijalno užasan scenario: na glasove političara mogli su uticati njihovi lični finansijski interesi.
Pored toga, analiza Biznis Insajdera je utvrdila da „72 člana Kongresa… nedavno nisu pravilno prijavili svoje finansijske transakcije u skladu sa Zakonom o stopi trgovanja o Kongresnom znanju iz 2012. godine, takođe poznatim kao Zakon o akcijama“. Tim aktom su uspostavljena nova pravila o otkrivanju podataka za članove Kongresa i njihovih porodica ili osoblja koje kupuje ili prodaje akcije. Takođe je jasno propisano kako političari mogu da ulože svoj novac.

Odvojena istraga, koju je sprovela novinska agencija Kolorado San, utvrdila je da je „američka predstavnica Lauren Boebert objelodanila da ima između 5.000 i 80.000 dolara imovine u raznim akcijama, kriptovalutama i brokerskim fondovima“ u svojim finansijskim izvještajima za 2021. Međutim, „sve investicije su bile navedene kao da pripadaju njenom mužu, Džejsonu Boebertu. Ali Boebert nije podnijela potrebne ‘periodične izvještaje o transakcijama’ kada su investicije kupljene 2021. Niti je podnijela izvještaje o osam trgovina kriptovalutama koje je njen muž napravio u aplikaciji Robinhud tokom dva dana u maju 2021. u rasponu od 4.000 do 60.000 dolara.“
Drugim riječima, prekršila je zakon. Pozivam vas da ne zadržavate dah dok čekate da joj se izrekne bilo kakva značajna kazna. Niko neće to učiniti.
U gore pomenutom članku Biznis Insajdera je navedeno da su članovi Kongresa ponudili razne izgovore „uključujući nepoznavanje zakona, administrativne greške i greške računovođe“ kako bi objasnili kako su prekršili Zakon o berzama.
Da li bi se takvi izgovori ismijevali da su ti političari iz zemalja koje su bile neprijatelji Sjedinjenih Država? Ne bi li američke i zapadne medijske organizacije koristile ove priče iznova i iznova da ponovo potvrde da su ti neprijateljski političari na vlasti samo da stave više novca u svoje džepove? Da li bi o terminu „korumpiran“ raspravljali jedan za drugim američki političari u opisu te neprijateljske zemlje?
Odgovori: Da. Da. Da.

Zapamtite, ne govorimo o tome da je jedan političar napravio jednu grešku. Riječ je o široko rasprostranjenoj aroganciji, čvrstom uvjerenju otprilike 20 odsto vašingtonskih političara da pravila ne važe za njih. Ne postoji drugi način da se objasni ova etička katastrofa u Vašingtonu.
Međutim, u Americi nije tajna da bogati i moćni igraju po pravilima koja ne važe za prosječne Amerikanciće. Oni koji imaju uticaj kupuju najbolje advokate kada im je potrebno pravno zastupanje, šalju svoju djecu na najbolje fakultete i univerzitete, bez obzira da li je to dijete steklo pravo da bude u tako ekskluzivnoj instituciji, imaju koristi od zakona koji mogu da dovedu do toga da plaćaju minimalne iznose poreza na dohodak i drugih poreza i plaćanja za bolju zdravstvenu zaštitu; i, da, često rade sve ove stvari dok zaobilaze zakone koji se reklamiraju kao primjeri američke posvećenosti jednakosti, pravičnosti, transparentnosti i vladavini zakona.
Amerika mora da vodi svojim primjerom, govore vodeći političari svojim biračima i milionima drugih. A sve vrijeme te iste političare vodi pohlepa.

Imajte na umu da su u danima i mjesecima uoči 20. Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine (KPK), koji je održan 16. oktobra, neke zapadne novinske organizacije postavljale pitanje zašto je generalni sekretar KPK Si Đinping bio tako posvećen da sprovede antikorupcijsku kampanju u svojoj zemlji. Kao samo jedan primjer, Fajnenšel tajms je tvrdio da je Si otišao predaleko. Ostaje da se zapitamo da li je poruka koju je list želio da prenese bila da su neke vrste korupcije prihvatljive?
Rojters je zauzeo drugačiji pristup, priznajući ispravno da se „Sijeva borba protiv korupcije pokazala popularnom u javnosti kojoj je dosadilo široko rasprostranjena korupcija“. Te riječi — javnost … zasićena široko rasprostranjenim korupcijom — tačno objašnjavaju kako se milioni Amerikanaca osjećaju kada čitaju o vodećim političarima koji gaze zakone i norme koje bi prosječnog građanina stavili u zatvor.
Ali nijedan američki predsjednik ili uticajni političar ne bi se usudio da preduzme legitimne, snažne i značajne napore u borbi protiv korupcije u nacionalnim i državnim dvoranama moći. To bi bio potez za završetak karijere. Podsjeti me ponovo na mit o američkoj izuzetnosti?
Izvor: CGTN
