Piše: Dr Radoslav T. Stanišić
Poštanska kočija je klasičan vesten. Ford i scenarista Dodli Nikols izvornoj priči Ernesta Hajkoksa dodali su ljubavnu priču i rođenje djeteta. Film je nastao u predvečerje drugog svijetskog rata, za mnoge filmske kritičare, je najsavršeniji vestern svih vremena, što još uvijek ne znači da je najbolji film u ovom žanru. Uvodna scena počinje velikim totalima prerije u optičkim trikovima – pretapanjima i već na početku anticipira da film koji slijedi ne pripada vesternima B produkcije, koji su se uglavnom snimali u velikim stidijima i izgledali suviše artificijelno. Ipak, dijaloška scena na kočiji u pokretu između kočijaša Baka i šerifa Karlija snimana je u studiju, iako ne izgleda loša, pomalo kvari cjeloviti doživljaj prerije pa samim tim remeti dramsku konstrukciju filma. Iako je u pitanju američka produkcija, za takvo rediteljsko rješenje ove scene, uzimamo u obzir okolnost da je film sniman 1939.
U ove kočije Ford ukrcava čudne putnike. To je mlada Dalas, djevojka sumnjive prošlosti, s kojom se tetka oprašta upućujući je daleko u Lordsberg. Sve to posmatra profesionalni kockar, sa crnim šeširom i hladnim pogledom, po imenu Hetfild.
Kockar-kicoš, primjećuje dok završava svoju partiju pokera da je vidio anđela u džungli, taj njegov anđeo je gospođa Meloj u poštanskoj kočiji. On nikud ne žuri i ukrcaće se među poslednjima da bi u sledećoj krčmi našao svoj ambijent. U uvodnoj sekvenci Doktor Boni opraštajući se u lokalnoj krčmi traži još jedno piće za rastanak, i to naravno, na veresiju. Simpatični barmen ga uslužuje govoreći da ima dobrog saputnika, trgovca viskijem.
Dr Boni je boem, i jedan od onih dobričina izgubljenih na Divljem zapadu — on ne traži ni blago, ni bogatstvo, svoje razočarenje životom utapa u alkohol i djeluje skoro neobavezno. Trgovac viskijem Pikok je veoma smiješna figura u svom sitnom realizmu i potpuni kontrast prema ostalim ličnostima. Nizak je, neugledan, plašljiv i pravo je čudo kako se mota po ovim nesigurnim varošima. Njega dr Boni odmah uzima pod svoju zaštitu, posebno njegovu torbu sa viskijem. Bankar Gejtvud podiže novac iz sopstvene banke i bježi, zadnji se ukrcava u Poštanskoj kočiji sa svojom torbom od koje se ni trenutka ne odvaja.
On je kukavica, sebičnjak, galamdžija i kontraš. Na putu, ukrcavaju Ringa Kida, kome je konj slomio nogu. Iako šerif Karli Vilor primjećuje da bi on trebao biti u zatvoru, ipak mu dozvoljava da se ukrca u kočiju ali prvo da mu preda oružje.
Niko od njih ne ide na ovaj put bez razloga. Ringo Kid i doktor Boni ostvaruju dobar kontakt, ispostavlja se da je doktor liječio njegovog brata.
Ringo sa simpatijama posmatra djevojku Dalas, registruje antipatičnog bankra Gejtvuda, ravnodušnost ispoljava prema kockaru-kicošu Hetfildu, kao i prema prepotentnoj i trudnoj mis Meloj, njen muž Kpetan Meloj terba da je sačeka na kraju ovog putu. Ford kameru smješta u kočiju i ona postaje istovremeno i putnik, ali i istraživač.
Na pola puta mladi poručnik sa svojom konjicom odlazi u drugom pravcu, napuštajući pratnju kočije. Zatečena družina u jednoj krčmi preispituje svoju odluku da se vrate. Doktor želi da se nastavi ovaj put i želi još jedno piće. Gospođja Meloj je razočarana što je muž nije sačekao na dogovoreno mjesto. Pada u nesvjest i dobija bolove. Ringo trijezni doktora kafom i hladnom vodom da bi porodio Meloj.
Doktor i djevojka Dalas je porađaju, čestitajući doktoru na uspješnom porođaju toče mu viski uz razdaganu viku. Prodavac bi da odustane, simpatičano je plašljiv, za razliku od bankara koji je isto strašljiv ali i vrlo antipatičan. Strah od Apača i njihovog poglavice Džeronima je prisutna u svakoj sceni i Ford ga pretvara u jedan od bitnih faktora koji uslovljavaju strukturu ovog filma. Dr Boni uspijeva da život pretvara u iluziju i zato sa velikim zadovoljstvom ispija svoje gutljaje viskija. Nasuprot njemu, Ringo je veoma prisutan u svim tim pokušajima da se izvuče kočija iz opasnosti.
Djevojka Dalas nema nikoga i niko je ne čeka. Kada obavi poso u Lordsbergu, Ringo joj nudi zajednički život na ranču u jednoj zelenoj dolini, ali prvo mora da pronađe ubicu oca i brata, razbojnika Luka Palmera i osveti se. Dalas ne skriva interesovanje i smpatije prema Kidu,ali ne želi da bude sa mrtvim čovjekom pokušava da ga razuvjeri od svoje namjere, govoreći mu; – ali ti mene ne znaš, on joj odgovara; – znam ono što želim da znam.
Ovdje vrline ne znače ništa već postupci i to baš ovog trenutka, u ovoj situaciji. Doktor zaključuje da ako mu je ostao još samo jedan dan života želi da ga provede u uživanju. Svako od njih traži za sebe nešto od izmaklih iluzija. Kockar bi htio da bude džentlmen, skriva svaku emociju, pokazuje se hladan i proračunat, a ipak ne impresionira nikoga i postaje žrtva ovog puta. Bankar pokazuje sve veću nervozu i Ford ne krije svoju netrpeljivost prema takvim sebičnim karakterima. Vojnička Konjica uspijeva da odbrani poštansku kočiju i dovede ih do željenog mjesta — niko više ne liči na onakve kakve smo ih upoznali na početku filma.
Opraštajući se na kraju puta Meloj se zahvaljuje gospođi Dalas, a ona je pokriva svojim kaputom. Bankara Gejtvuda hapse na stanici koji će teško da nađe spokojstvo i mir. Ispod šešira Ringo je sačuvao jedan metak za Luka Palmera, odlazi prašnjavom ulicom. Dalas u strahu isčekuje — ozarena je kada se ispred nje pojavi Ringo. Konačno odlaze zajedno.
Doktor i Trgovac će se razići a svijet neizvjesnosti će i dalje da postoji. U dramskoj konstukciji ovog filma nema ničeg misterioznog i neobičnog. Film je savršenog reda i kompozicije, školski primjer kako se prave filmovi u kojima su sjedinjeni kretanje i akcija sa psihologijom, u formu koja djeluje svojom životnošću, surovošću, ali i izvjesnom ljepotom.
Izvor: RTCG
