Piše: Dr Husnija Tahirović
To je uslov za povratak. Ako želite vladati, pronađite ili izmislite neprijatelja snažnijeg od vas i borite se protiv njega. Time postajete junak i zaslugama postajete vođa. Na veličanstven način prevarite narod, sve oko sebe i sebe. To je put ka povratku na vlast, ka privilegijama za sebe i uzak krug oko sebe. Put ka sigurnosti opranog kapitala. Testiranje brava i ključeva podzemnih banaka i provjeravanje jesu li svi računi sigurni. Po dobijanju vlasti taj silni novac ugledaće svjetlost dana. Oni koji krče put vođi i sami brinu o svom podzemnom bogatstvu. Ne biraju se sredstva, ljudi, partije. Ne žali se novac – ima ga.
Sitnina se troši. Novcem se kupuje vlast… Ništa od napisanog nije novo već je prešlo u dosadu. Medijima su ovo dežurne, deklarativne teme. Novo je samo to što je pred nama nova borba za novu vlast. U ovom slučaju neograničenu, do sada nezabilježenu. Sve to zbog nemoći i previše ličnih interesa pobjednika od 2020. godine.
Treba u Crnoj Gori stvoriti haos. Treba dokazati da institucije ne funkcionišu. Da polako, ali sigurno, ulazimo u fazu kada država ne može da štiti sebe i građane. Naravno, sve je to moguće zbog lošeg zakonodavstva, neprirodnih koalicija, loših kadrovskih rješenja i nezapamćene opozicione opstrukcije, koja i dalje ima jaka uporišta u državnim institucijama. Ova vlast joj u tome nesebično pomaže. Izgleda da, zbog borbe oko privilegija, jedino sa njima može naći kompromis.
Zbog pogrešne politike, u Crnoj Gori caruju nepotizam i kronizam. Dok ovo pišem sjetih se nekada velikog kamenoresca koji je izjavio zahvalnost supruzi što mu je rodila sinove i „usmjerila prijatelje“ da „pune“ fondaciju kojom ona rukovodi. Kako se kamenorezačko tržište zasitilo, ni ta se fondacija više ne pominje. Ko zna, možda dolazi vrijeme kada će kamenoresci biti ponovo traženi. To što je dobar dio prethodne izvršne vlasti u istražnim ili sudskim procesima nije dovoljno da bivši predsjednik zbog nekih „sitnica“ priprijeti sudom. Naravno, vjeruje u nezavisno sudstvo – vjerujem i ja. Oni su Evropi, Americi i ostatku svijeta dokazali svoju nezavisnost.
I u predstojećem suđenju Balijagiću, potvrdiće svoj kapacitet. Samo da policija i tužilaštvo odrade taj predmet kako treba. Ali, sve su to sitnice u odnosu na Nikšić. Nikšić mora pasti! Zašto?
Treba dokazati da počasni predsjednik, rođeni Nikšićanin, nije izabran bez razloga. Da počasni više vrijedi od aktuelnog. Doduše, tih je bilo i ranije. Uglavnom, iz Slobove kuhinje sa dobro poznatim začinima. Iz Nikšića je išlo gorivo i mnogo toga prema BiH. Nešto se i sada osjeća miris benzina i biznisa. Provjeravaju se ranije uhodane staze i bogaze. Počelo je, kuva se, uskoro će sve biti jasno. Mi znamo kako.
Kralj nije pao, i neće ni pasti, nadam se. Nesposobni „veliki lideri“ vlasti i njihovi trabanti, zarad dobrobiti naroda koji predstavljaju, a zbog svog neznanja i nemoći, trebalo bi da zamole kralja da abdicira. Taj postupak, uz prekomponovanje političke scene, i stvaranja novih partija, pružio bi Crnoj Gori šansu da konačno krene pravim putem. Da se prazna priča pretvori u ozbiljnu priču i vrati izgubljeno povjerenje naroda. Sve drugo, bojim se, umjesto obojene revolucije, može donijeti neku drugu. Nažalost, Crna Gora nije jedina u tome. Ništa nije bolje ni u okruženju. Krčka se balkanski lonac.
Balkan je Balkan, a vlast je mila.
Izvor: Dan
