Piše: Milija Todorović
DPS je skoro imao neki skup u Herceg Novom. Bilo je to okupljanje njihovih simpatizera na Trgu Nikole Đurkovića, sa namjerom da pokaže prisustvo i politički značaj te partije u svakom kutku države, a posebno u gradovima gdje su nekada imali opštinsku vlast (kakav je, nekad bio, Herceg Novi). Taj skup je pokazao na šta je spala DPS politika: da nije bilo partijske vrhuške i poslanika DPS u parlamentu, tamo, što se naroda i građanstva tiče, ne bi imao ko ponijeti državni barjak na tom „patriotskom“ skupu.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
A zašto? Zato što građani DPS suzama za Crnom Gorom ne vjeruju. Najprije zbog toga što su roditelji njihovih suza visokopozicionirani osumnjičeni za raznovrsni kriminal. A drugo, zbog toga što su od nekadašnjeg DPS građanskog narativa, „mladi lavovi“ dva Nikolića, Živković, Huter i ostali ostavili samo dugmiće, i preveli svoju priču na barikade oko Cetinja, za sve i svašta (ustoličenje mitropolita, izborna kampanja, masovna ubistva…). I svaki put su to kampanje po modelu „Cetinje protiv ostatka Crne Gore“. Ako tome dodamo upornu anti-crkvenu kampanju i naglabanja o „crkvi Srbije“, kao i svakovrsno insistiranje na službenim jezicima prvog i drugog reda, dobićemo ono što smo vidjeli u HN: DPS je stranac u sopstvenoj državi.
Perverzija se razotkriva do kraja onda kada znamo da ova partija nema vlast ni na tom istom Cetinju, od koga su, baš oni, svojom sumanutom šovinističkom politikom napravili „crnu rupu“ u svemiru, i kojim sada vladaju njihovi klonovi iz SDP. Oni, na čelu sa „grobarom“ Đuraškovićem, jesu dovoljno ksenofobni da nastave DPS guranje Cetinja izvan Crne Gore, u neku ideološku jamu, ali su i dovoljno pri sebi da tom istom DPS ne dozvole povratak na vlast. Nikad. Makar im se nudio Oskar (Huter) za epizodnu ulogu.
