Piše: Milija Todorović
Kad čujem nekog kako kaže da „ovog puta neće izaći na izbore“ i da mu je „svega dosta“, zamišljam domaćina kuće ili dvorišta koji kaže da ove zime neće očistiti snijeg ispred kuće ili na proljeće neće pokositi „opet istu“ travu, a sada neće pograbiti „uvijek isto“ žuto lišće! Neuporedivo? Pa samo onima koji su navikli na komunistički diktat (bilo da su bili simpatizeri iste ili se od nje sklanjali) jedne partije, i koji su očekivali nekog „novog Mila“ poslije MĐ. Nekog ko će udariti šakom o sto, pohapsiti koga treba, zavesti red, vratiti narodu pare…i naravno, da bi sve bilo efikasno, ne pitati mnogo naokolo šta ko misli. Ljudi koji kažu da više neće na izbore, spadaju u politički neprosvećene ljude koji očekuju da neko, umjesto njih, uredi društvo. A tom nekom oni su već dali glas, eventualno dva i – ne pada im na pamet da više pokušavaju. Oni ne znaju da su pravila parlamentarne demokratije (vidi samo Italiju, tu preko mora) takva da se vlast bira, gotovo pa sezonski, kao što se bere grožđe, pravi rakija, okopava oko kuće…. Ukoliko imamo sreće da jedna vlast poveže cio mandat, utoliko bolje, ali rukavice, makaze, metla i grabulje moraju biti spremi svaki čas, ako se radi o politički odgovornim ljudima. A ako se radi o onima koji su samo „tri put videli Tita“ i ostalo ih ne zanima, takvima će o sudbini odlučivati „drug Stari“. Mislim, vladaće uvjek isti i „oni stari“ jer gospodin apstinent nema živaca ni volje da uređuje svoje dvorište.
Pri tom, treba razjasniti, izlaskom na izbore, ne činimo mi uslugu nekom ko će sjutra da zasjedne u fotelju (a hoće neko sigurno) nego što češćim izborima i što redovnijim provjerama raspoloženja građanstva, svaki takav „foteljaš“ postaje svjesniji da mu nije dug rok u toj ulozi. Naprotiv, samo ne-izlazak na izbore od nekog foteljaša pravi mogućeg višedecenijskog diktatora. Pogledajte gdje najduže vladaju neki likovi? Tamo gdje je izlaznost oko 50% ili niža.
Dakle, ne činimo mi uslugu političarima, nego našim izlaskom i izborom pravimo od njih oruđe u našim rukama, kojim trijebimo iz našeg društva sve ono što ne valja…. Čistim snijeg, a pukla mi lopata? Odustajem od čišćenja? Ne. Tražim drugu. Ne valja plastična lopata? Daj mi metalnu. Ne mogu led da razbijem metalnom loptom? Daj mi krampu, daj mi vreću soli….
Od parlamentarne ponude ne treba očekivati previše. To nijesu čudotvorci. To su dobrotvori u pokušaju. A da ne bi dobrotvori postali diktatori, treba glasati i samo glasati. Sad za ovog, sad za onu… ali ne dozvoliti da se vašim ne-izlaskom na izbore neko betonira na svojoj poziciji i da, slikovito rečeno, zaraste korov, u našem dvorištu.
