Identitet rađa kultura, a kulturu rađa ličnost, slobodan čovjek. U svakom od nas spava čudo. Nemoguće je bojati se vjetrova kada nosimo u sebi: čudo, moć, ljubav, srce, vatru, inteligenciju i potrebu da se borimo i da svjedočimo svoju posebnost i svoju sabornost kroz stvaralačku borbenost. To je vrlo prosta formula i ako se okrenemo unazad vidjećemo tu formulu u našim junacima i stvaraocima.
U Podgorici, 9. maja 2022. godine, u prostorijama Knjižare Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, održana je tribina pod nazivom „60 BROJEVA ČASOPISA ZA SRPSKI JEZIK, KNJIŽEVNOST I KULTURU SLOVO“. Ovo veče upriličili su: Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori, Srpski pokret „Njegoš“, Srpski nacionalni savjet i Aktiv profesora srpskog jezika iz Nikšića.
O časopisu i njegovom značaju govorili su: prof. dr Drago Perović, prof. dr Jelica Stojanović, dr Momčilo Vuksanović, književnik Milutin Mićović, profesorica srpskog jezika i književnosti Vesna Todorović i urednik časopisa „Slovoʺ Veselin Matović.
Ovaj časopis nastao je 2004. godine kao izraz otpora grupe nikšićkih srednjoškolskih profesora nasilju nad imenom srpskog jezika u Crnoj Gori. Prvih 6 brojeva časopisa izašlo je pod imenom „Raspeće jezika srpskogaʺ. Od 2006. godine izlazi pod imenom „Slovoʺ.
„Kada se osvrnem na ovo vrijeme od prvog do 60-og broja Slova, imam konstantan osjećaj da se nalazim u vijaru koji nepovratno raznosi sve što smo kroz istoriju skućili i sabrali. Iako vijar počinje od vrha, iz sadašnjosti, on ne prestaje sve dok se ne dohvati temelja, i dok njega ne raznese, dok se ne dohvati korijena i dok ga ne iščupa. On dolazi čini nam se niotkuda, neprimjetan, dok nas ne zahvati i počne da nas razvijava i raskorjenjuje.
Kada nam se vijar dohvatio samih temelja i korijena srpskog naroda u cjelini, pa ovdje još radikalnije kod nas, kada su SPC i srpski jezik napadnuti sa svih kvazidržavnih i kvazinaučnih pozicija, niotkuda, već iz srca same istine i slobode, Aktiv profesora srpskog jezika je smogao hrabrosti da sagleda otvorenih očiju našu stvarnost i da svoj odgovor iznese kao Logos, da objavi prvi broj Raspeća srpskog jezika kao praimena Slova.
U ovih 60 brojeva sabrano je i skućeno više nego je to iko mogao zamisliti na samom početku. Tako je Slovo postalo naša kuća, naš Sabor, gdje smo kroz srpski jezik jedno i zajedno.ʺ − kazao je u nadahnutom govoru prof. dr Drago Perović.
Večeras predstavljamo jubilarni, šezdeseti broj Slova, radujući se svakom novom broju. Podsjećajući se puta i života ovog časopisa, prisjećamo se i kada je i zbog čega počelo njegovo izlaženje. Uzrok je raspeće srpskog jezika, koje mu je u početku i dalo ime, da bi časopis počeo da slovi i svjedoči o raspeću, i čuva srpski jezik za neko novo vaskrsenje.
„Posljednjih 20 godina politika je bila usmjerena dominantno na obespravljivanje statusa i imena srpskog jezika. To je vrijeme u kojem je ogoljena politika držala nož nad naukom i nad istinom. A svaki ovaj segment propratio je i posvjedočio časopis Slovo koji će ostati kao vjerno, nepobitno i duboko svjedočanstvo političkih iznuda i prinuda, koje su bile usmjerene na angažovanje velikog broja ljudi i institucija, novoformiranih i isforsiranih, i na falsifikovanju angažovanih, da se istina o jeziku i njegovoj istoriji na prostorima današnje Crne Gore promijeni i u drugom pravcu usmjeriʺ − istakla je između ostalog prof. dr Jelica Stojanović.
Ispred Srpskog nacionalnog savjeta govorio je dr Momčilo Vuksanović.
„Radili smo sve da podržimo tu, junačku, aktivnost Aktiva profesora srpskog jezika. Ti protesti otpuštenih profesora predstavljali su svojevrsne litije, početak bunta. Mi smo pokušavali da damo doprinos ovom njihovom radu kroz održavanje okruglih stolova: Srpski jezik i srpska književnost u obrazovnom sistemu Crne Gore, Srpski jezik u obrazovnom sistemu Crne Gore, Nasilje nad srpskim jezikom, Srpski jezik i ćirilica osnove srpskog identiteta, Srpska književnost u Crnoj Gori, Vuk Karadžić u našem vremenu, Govori srpski i piši ćirilicom, ali i kroz mnoge druge aktivnosti.“
Govoreći na tribini, istaknuti književnik Milutin Mićović kazao je:
„Kriza identiteta, kolektivnog narodnog identiteta, proizvedena je sistemom koji ga sistematski razara. Ovaj sistem uspio bi u svom naumu da nema u čovjeku i u narodu nečeg dubljeg. To nešto ne mogu ni vjetrovi da raznesu, to je nešto što ti vjetrovi mogu da pokrenu i da ojačaju, taj skriveni korijen u čovjeku i u narodu. Svjedoci smo da i pored svih destruktivnih mehanizama i planova ipak srpski narod u Crnoj Gori ima dovoljnu unutrašnju koncentraciju, pamćenje i stvaralački naboj. Identitet se uvijek iznova rađa i nadograđuje i nije nimalo statičan, nego upravo nešto najdinamičnije. On se rađa iz dubine i tišine.
Identitet rađa kultura, a kulturu rađa ličnost, slobodan čovjek. U svakom od nas spava čudo. Nemoguće je bojati se vjetrova kada nosimo u sebi: čudo, moć, ljubav, srce, vatru, inteligenciju i potrebu da se borimo i da svjedočimo svoju posebnost i svoju sabornost kroz stvaralačku borbenost. To je vrlo prosta formula i ako se okrenemo unazad vidjećemo tu formulu u našim junacima i stvaraocima.
Ova priča u Crnoj Gori, naštimovana sistemski, politički, ideološki, može se jasno pratiti od 1998. godine, kada se ovaj projekat i najavio, projekat cijepanja naroda i kulture i neophodnog uvođenja crnogorskog jezika kojim bi se degradirala tradicija srpskog jezika u Crnoj Gori. Kada je počelo to degradiranje srpskog jezika i otpor intelekta koji je uslijedio kazao sam profesoru Matoviću, hvataj ovu energiju i pravi časopis, jer se mora artikulisati ta energija, moraju se objaviti djela autora koji će nositi tu energiju. Na sreću tako se i desilo. Te 2004. godine taj časopis značio je svoj srpskoj kulturnoj javnosti.“
Slovo o časopisu Slovo čulo se i od Vesne Todorović, člana Aktiva profesora srpskog jezika iz Nikšića:
„Jezik zauzima središnje mjesto u životu svakog pojedinca i svakog naroda. On je neprikosnoveno čovjekovo stanište i njegova sveobuhvatna odrednica. Srpski jezik sa svojom hiljadugodišnjom istorijom mukotrpnog stvaranja i trajanja, oblikovanja i opstajanja najtrajniji je i najstariji crnogorski arhiv, koji sve pamti, svemu daje mjeru, o svemu svjedoči.
Kada se, u naše vrijeme, i pred našim očima, desio potres, dominacijom političara-montenegrina u crnogorskom društvu se stvorio otuđen čak i od samog sebe, novi čovjek, koji izmijenivši poimanje stvarnosti, na nov način čita i vidi stvarnost, raskidajući sa simbolima i starim vrijednostima, mjestima sjećanja i tradicijom. Kao posljedicu taj potres je dozvao podivljale emocije, laž, razaranje, konflikte, ideologiju koja je sebi potčinila razum, narod zaglavljen u bespuću iz koga ne može nigdje da krene.
Na početku naše borbe rata za srpski jezuk i pravopis pokrenuli smo Raspeće jezika srpskog, časopis koji smo uređivali svi pomalo, da bi poslije 6. broja on prerastao u časopis Slovo koji velikim trudom i istrajnim radom, mudro i sistematično uređuje kolega Veselin Matović. Sarađujući sa našom Crkvom, Srpskim nacionalnim vijećem, Maticom srpskom, Fakultetom za srpski jezik i drugim institucijama, organizacijama i udruženjima koji baštine srpski jezik i srpsku kulturu u Crnoj Gori, kao i sa književnicima.
Časopis Slovo je postao jedan od najvažnijih zbornika, svjedočanstava o sudbini srpskog jezika u Crnoj Gori posljednjih petnaestak godina.ʺ
Publici se na kraju večeri obratio i Veselin Matović,urednik časopisa Slovo, koji je u svom izlaganju kazao:
„Postoje dva razloga nastanka i trajanja časopisa Slovo i samo zahvaljujući tim razlozima on i dalje postoji. Prvi je razlog rođen iz crnogorske patologije koja se uselila i zahvatila tijelo Crne Gore, i u njemu živi već nekoliko decenija. Drugi razlog su saradnici ovog časopisa. Ovdje, među govornicima su i najznačajniji od njih. Lingvisti, pisci,istoričari, književni kritičari, istraživači iz različitih oblasti, svih ovih 18 godina veoma rado su se i redovno odazivali i slali svoje tekstove.
Ovaj časopis nastajao je i nastaje na trpezarijskom stolu, na koljenu.
Dužnost mi je da pomenem pomoć Srpskog nacionalnog vijeća, kao i posljednjih godina izdašnu pomoć Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Republike Srbije koja nam svake godine obezbijedi sredstva za štampanje jednog ili dva broja časopisa. Na kraju moram reći i ovo: Nažalost časopis će i danje izlaziti, jer razlozi zbog kojih je on nastao i postoji, još uvijek postoje.ʺ
Izvor: https://maticasrpskacg.org/
