Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
U neočekivanoj situaciji za njega, bez vlasti i sa sve manje moći, Milo Đukanović je pozivao svoje pristalice da državu brane gerilskom borbom. „Ako treba, poći ćemo i u šumu“ – rekao je tadašnji, a i sadašnji, čelnik DPS-a. No, kako to tada nije naišlo na razumijevanje građana, i kako je, baš zbog takve ratnohuškačke politike prepolovio svoju političku podršku, Đukanović je prepustio mlađima da vode tu militantnu partiju.
A kuda je oni vode, to vidimo ovih dana kada mlađani Oskar Huter izigrava uličnog teroristu i poziva pristalice da izađu iz šume pred državni parlament i tamo urliču i galame zbog nacionalnih zastava i sličnih tema.
Jednom su prevarili Cetinjane i prizivali građanski rat na ulicama prestonice u vrijeme mitropolitovog ustoličenja. Sada, čisto sumnjam da će se neko od Cetinjana odazvati ovom falš patriotskom pozivu na rat oko zastava. Ljudima je do života, a Huteru do izigravanja rata. Njegovom DPS-u, očigledno, do žigosanja Cetinja kao provalije bez dna. Provalije u kojoj svaki DPS aktivista može da vikne šta god hoće, a da njegov eho odzvanja Cetinjem do u beskraj. Ima li Cetinje kakvu drugu sadržinu osim praznine koje mu projektuje DPS? Da vidimo….
Do čitanja u sljedećem broju…
