Stare diplomate su znale: ne valja kad se unutrašnje omraze prenose u međunarodne odnose. Takva se rabota uvijek vrati kao bumerang.
Piše: Redakcija
Dugo je trebalo da priča dospje u „Radio Slobodna Evropa“. Pojedine „karijerne diplomate“ crnogorske nijesu se mnogo proslavile brzinom obavještavanja međunarodne javnosti, e da bi ona, povratno, pred Crnu Goru iznijela nepobitni dokaz nelojalnosti vrha akademske zajednice u zemlji.
Prvo je predsjednik CANU, Ljubiša Stanković sa saradnicima, među kojima je bio i predsjednik nadležnog Akademijinog odbora, Igor Đurović, razgovarao o saradnji u oblasti istraživanja sajber-bezbjednosti i superračunarstva sa referentnim kineskim univerzitetom.
Potom je i rektor Univerziteta Crne Gore, Vladimir Božović, sa saradnicima, primio delegaciju istog kineskog univerziteta.
E, tu se javio „karijerni diplomata“ B.P, (u naslovu: Joksim) koji je vazda budnoj Anteni M dojavio kako je rektor,(predsjednika Akademije je izostavio), potpisao sporazum sa kineskim univerzitetom koji je pod sankcijama Ministarstva trgovine SAD zbog ugrožavanja bezbjednosti te zemlje. Zasolio je „karijerni diplomata“ svoju ekskluzivu izlizanim floskulama o rektoru Božoviću, baš onako kako Antena M miluje.
No, takva ekskluziva se nije proširila. Trebalo je naći, znači, jačeg svjedoka,“karijerne diplomate“ (u naslovu: Joksim) ne bi bile to što jesu kada se ne bi dosjetile „Radio Slobodne Evrope“. I dospjeli su na RSE koji je ponovio priču sa Antene M. Kad, vidi čuda, niko u Crnoj Gori ne reaguje na alarmantno pisanje iz takvog izvora.
A i zašto bi reagovao kad se već i na društvenim mrežama proširila istina da dotični kineski univerzitet ne samo da nije pod sankcijama Amerikanaca, već sa njima intenzivno sarađuje.
I, šta sada? Pa ništa; elektrotehnička, matematičko-informatička elita Crne Gore već odavno čini više i u diplomatskom i u razvojnom smislu za budućnost zemlje od svih „karijernih diplomata“ zajedno. Ovo zabavno, njegoševski rečeno, sobitije, pokazalo je da nažalost nešto ozbiljno škripi u slavnoj Školi vanjskih poslova vojvode Gavra Vukovića. Ne umiju „karijerni“ čak ni da difamiraju „opasnost po bezbjednost“, unutrašnje omraze prenose u međunarodnu javnost….Profesionalci, u kovačevićevskom smislu. Strijela koju su odapijeli vratila im se kao bumerang. Mala je to utjeha za crnogorsku diplomatiju, veliki posao istinske profesionalizacije očigledno joj predstoji.
