Ne radi se o ratu s vjetrenjačama, o borbi protiv teorije zavjere, nego o savjesnom otporu „teoriji namjere“ koja se svakodnevno pretvara u praksi uzimajući nam dio po dio najdragocjenije slobode
Da se konačno razumijemo.
„Građanska država“ ne znači ništa. To je floskula grantovaca, NVO koje pod tim podrazumijevaju neki „nagrađujući“ i poželjni oblik države za koji se „isplati“ boriti. Najprije, radi se o ne tako nepoznatoj novotariji globalističkog i modijalističkog pokreta na čijem čelu su „vlasnici svijeta“ namjereni da uspostave super-državu, dakako svoju i građansku?
Nama je, međutim, neophodna „normalna i naša država“ – ni građanska, ni nacionalna, ni sekularna, ni teokratska. Samo, dakle, država, uređena po ustavnim slobodama, pravima i obavezama, koje se međusobno ograničavaju.
Mi valjda hoćemo građansko društvo, a to podrazumijeva ne samo prava nego i obaveze. Građansko društvo ne znači degradaciju tradicije, potiranje nacionalnih i kulturoloških identiteta, samoukidanje razlika i, na kraju, obavezno i glavačko upadanje u bućkuriš ničega, do neprepoznatljivosti.
Građansko društvo nije pandam državi, nacionalnoj ili anacionalnoj – mada ove druge za sada nema, niti je bilo. Ono je nužni izraz slobode, svijesti i samosvijesti pojedinaca, način na koji suveren-građanin vodi neprekidnu borbu sa onim što je stvorio, način življenja kojim se neprekidno pomjeraju okviri slobode kako država ne bi „udavila“ vlastitu đecu, odnosno, građane koji su istovremeno i njeni brižni roditelji.
Otpor navodno građanskoj, a suštinski globalističkoj težnji nekontrolisanog kapitala da sve stavi u šalterski poredak i svede na nivo bankomata, obaveza je slobodnog čovjeka i zadatak svakog, na slobodi volje, uspostavljenog kolektiviteta.
I ne radi se o ratu s vjetrenjačama, o borbi protiv teorije zavjere, nego o savjesnom otporu „teoriji namjere“ koja se svakodnevno pretvara u praksi uzimajući nam dio po dio najdragocjenije slobode.
Goran Danilović
Izvor: Fejsbuk
