Vijest da je na parlamentarnim izborima u Italiji pobijedila koalicija desnih stranaka predvođenih Đorđom Meloni, sada već budućom premijerkom, globalisti su dočekali sa zgražavanjem, a antiglobalisti sa euforijom.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, koja je još u svom inauguralnom govoru najavila da bi Evropska unija morala već jednom da progovori jezikom sile, još prije završetka izbora je upozorila Italijane na posljedice njihovog glasanja koje bi bilo u suprotnosti sa „evropskim vrijednostima“.
Ali, za razliku od gusaka koje su svojim gakanjem spasile stari Rim od Gala, Ursula fon der Lajen je imala manje uspjeha sa desnicom koja je „iznutra“ osvojila Italiju. „Hanibal i Gali“ ovoga puta nijesu bili ante portas, već unutar zidina Vječnog grada.
Sličan „alarmni sistem“ je izdao Jirgena Habermasa koji je pokušao da upozori svoje zemljake na opasnot od jednog „nacifašističkog“ predavanja Petera Sloterdijka. Izgleda da fon Lajenova ništa nije naučila iz tog Habermasovog gorkog iskustva.
U međuvremenu, čujemo da je gospođa Meloni ublažila svoju predizbornu retoriku, retorikom velikodušnosti pobjednika, što bi moglo uticati na splašnjavanje početne euforije antiglobalista i pristalica očuvanja vrijednosti nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta evropskih naroda.
Kako god, pravoslavni hrišćani ostaju jedini pravi i iskreni desničari. Vjera u desnicu je suština pravoslavne vjerske kulture. Vjerujući hrišćani prizivaju upliv te desnice i raduju se svakoj njenoj pobjedi. Samo ljudi „sa dvije lijeve“, a takvi su uglavnom političari od kojih zavisi sudbina cijelih naroda, protiv su te desnice koja je uvijek i svakome ispružena.
Da otklonimo nedoumicu stihovima psalmopojca: „Gospode, Gospode, pogledaj sa Nebesa i vidi i posjeti vinograd ovaj koga zasadi desnica Tvoja. (…) Gospode, nećemo odstupiti od Tebe, oživi nas i ime Tvoje prizivaćemo. Gospode, Bože nad vojskama! Povrati nas, neka zasja lice Tvoje da se spasemo!“ (Ps 80, 14-15, 18-19)
Prof. dr Dušan Krcunović
