Piše: Filip Dragović
Nekada ujedinjeno političko biračko tijelo „avgustovske“ većine dijeli se prostom diobom na sve veći broj faktora. To pokazuju budvanski lokalni izbori održani juče. Unutar anti-DPS (neki bi rekli : pro-srpske) koalicije već imamo neku najavu podjele na državnom nivou unutar bivšeg DF na Andriju i Pipuna; pa onda njih na jednoj strani a „Jovanovićevce“ na drugoj na budvanskom nivou (čitaj: možda buduća Milatovićeva stranka, možda neki novi lijevi pro-srpski blok); i na kraju vrlo fluidnu masu PES glasača, sve fluidniju poslije glasanja MNE u UN od prije neki dan. I konačno: Demokrate „betonirane“ na 10 % a URA-u na samoj ivici cenzusa, čuj mene „ambisa“.
Kad se ujedine DPS i Vučić
Jasno je da je PES-ov rezultat posljedica diplomatske akrobacije u Njujorku, i to je, što bi se reklo: opomena na vrijeme. Da jasno vide kuda ih vodi bespogovorna poslušnost Zapadu. Ali je isto tako jasno, iz više razloga, da njihovih 7% iz jučerašnje Budve, nikako nije i ne može biti projekcija njihove snage na državnom nivou. U tom smislu valja naglasiti da su Jovanovićevi glasovi velika enigma, a nastali su na otklonu od politike bivšeg DF na lokalnom nivou.
Ono što građane Crne Gore svakako može da raduje, jeste rezultat ekstremističkih partija kakve su DPS, SDP, SD, LP i novofornirana ludorija sa Novakom Adžićem na čelu, koja se zove, pazite sad ovo: crnogorski evropski pokret!!! Sve te, izrazito antisrpske i antisekularne (jer zagovaraju otimanje crkvene imovine i preuređenje ustrojstva SPC) partije nemaju zajedno 25% biračkog tijela CG. I to, za razliku od rezultata PES-a, jeste reprezentativan uzorak njihove političke moći na državnom nivou. Jer je potvrda njihovog ispod-cenzusnog učinka na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.
