Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ne dajte se zavarati. To što smo imali blagu i neubjedljivu zimu, nije nam oduzelo pravo na proljećne radosti. Zima je imala svoju priliku i nije se pokazala. Neki kažu – globalno zagrijavanje, drugi – periodično otopljavanje, treći – Božija volja, tek nijesmo imali ni snijega ni leda koji bi se sada topili pred našim očima.
Ali, proljeću to ne može oduzeti dostojanstvo i šarm životnosti i neponovljivosti. Cvijeće, mirisi, pčele i bumbari odradiće svoj posao reanimatora prirode i ljudi u njoj. U to ne treba sumnjati.
A pored tih kosmičkih gibanja, na koja ne možemo imati bitan uticaj (ako izuzmemo teoriju da smo pokvarili zimu) proljeće nam može donijeti i ona kvalitetna društveno-korisna zagrijavanja. Od duhovnih radosti završetka raznih postova i ramazana, do napretka koji će nam donijeti dalja demokratizacija društva u preslaganju političkog uticaja onih koji niko nikad više neće biti diktator ovog napaćenog naroda.
…,,Sad je proleće. Opet proleće! Preda mnom je sto i osamdeset sunčanih dana. Čini mi se da su mi pregršti pune nekih čudesnih zlatnika, svaki kao sunce. Svi su putevi otvoreni. Dah je slobodan“.
Ivo Andrić
Do čitanja u sljedećem broju…
