Ovo nije rat za odbranu „ukrajinske demokratije“ — izraz koji izaziva ili podsmijeh ili nešto sasvim drugo. Ovo je zapadni posrednički rat, od početka do kraja, u kojem su Ukrajinci cinično iskorišćeni kao topovsko meso, potrošne figure
Mogli ste čitati ili čuti o pometnji koja je uslijedila nakon što je Emanuel Makron prošle sedmice sazvao samit evropskih lidera u Parizu. Na konferenciji za novinare nakon toga, francuski predsjednik je dopustio mogućnost da NATO u nekom trenutku pošalje trupe u Ukrajinu da se pridruže borbi protiv ruskih vojnih snaga.
Prije nego što nastavim, dozvolite mi da predložim par misli koje čitatelji mogu pohraniti u svoje umove za kasnije razmatranje.
Prvo, ruska intervencija u Ukrajini prije dvije godine prošlog mjeseca bila je neprovocirana. Drugo, sve što Kremlj govori o prijetnji NATO-a blizu njegove jugozapadne granice nije ništa više od izvrtanja i paranoje „Putinove Rusije“, kako sada moramo nazivati Rusku Federaciju.
Tako je bilo prošle sedmice u Parizu. Na pres konferenciji nakon samita, postavljeno je pitanje Makronu da li zapadni podržavaoci Ukrajine razmatraju slanje trupa u Ukrajinu. Francuski predsjednik je odgovorio da iako evropski lideri nisu postigli nikakav dogovor, ideja je svakako bila na stolu kada su se okupili u Jelisejskoj palati. A onda su uslijedile sljedeće riječi:
„Ništa se ne bi trebalo isključiti. Učinićemo sve što možemo da spriječimo Rusiju da pobijedi u ovom ratu.“
Odmah su uslijedile energični prigovori. Britanci, Španci, Talijani, Poljaci, Slovaci, Mađari: Svi su na ovaj ili onaj način rekli, „Nema šanse.“ Prigovor je stigao čak i od strane Jensa Stoltenberga, ratobornog generalnog sekretara NATO-a.
Niko nije bio oštriji po tom pitanju od Olafa Šolca. „Ono što je dogovoreno među nama od samog početka također vrijedi za budućnost,“ rekao je njemački kancelar, „naime da neće biti kopnenih trupa, nijednog vojnika na ukrajinskom tlu poslanog od strane evropskih zemalja ili država NATO-a.“
Međutim, na istom samitu prisutni su se ujedinili u podršci slanju dalekometnih projektila Ukrajincima, oružja potpuno sposobnog za dostizanje gradova, energetskih mreža, industrijskih postrojenja i drugih ciljeva duboko unutar Rusije. Dakle: nema trupa, ali ima dosta ofanzivne opreme.
Sastanak u Parizu doveo je do značajnog trenutka istine, ako ga tako možemo nazvati. Šolc, koji se politički nalazi na oštrici noža dijelom zbog podrške svoje vlade Ukrajini, odmah je izjavio da Njemačka neće poslati svoje dalekometne projektile Taurus Ukrajini jer bi s njima morali ići i njemački vojnici, budući da Ukrajinci njima ne bi mogli upravljati sami.
Pogledajte Britance, dodao je Šolc nediplomatski. Kada oni šalju svoje projektile Storm Šedou (i moram reći da volim imena koja zapadni čuvari arsenala smišljaju za te stvari), britansko osoblje mora ići s njima.
Kakve li indiskretnosti!
U svom biltenu Oružje i Strategija Stiven Brien piše „Britanci su se pobunili i optužili Šolca za ‘flagrantno zloupotrebu obavještajnih podataka’.“ Zloupotreba obavještajnih podataka je za mene nešto, ali nije važno. Brien, koji pažljivo prati ove stvari u svojstvu bivšeg uposlenika Ministarstva odbrane piše i ovo:
„Šolc je potvrdio ono što svi već znaju, da su NATO oficiri i obučeno osoblje u Ukrajini na upravljačkim mjestima oružja kao što su Patriot i NASAM sistem protivvazdušne odbrane, HIMARS sistem višestrukih lansirnih raketa, britansko-francuski krstareći projektil Storm Šedou (SKALP-EG u Francuskoj) i mnoga druga složena oružja koja su predata Ukrajini.“
Eto ga — ili sve se to, u tajnosti događa već dugo vremena.
Prošle nedelje je Njojork Tajms objavio opširan članak o prisustvu i programima Centralne obaveštajne agencije u Ukrajini, koji sežu najmanje deset godina unazad, a gotovo sigurno i mnogo dalje.
[Mikola Lebed, visoki pomoćnik Stepana Bandere, lidera fašističkog OUN-B, regrutovan je od strane CIA 1948. godine, prema studiji Nacionalnog arhiva SAD-a iz 2010. godine. Pogledajte: O uticaju neonacizma u Ukrajini.]
To uključuje arhipelag podzemnih centara za praćenje, ciljanje i komunikaciju koje je agencija osnovala od kojih se dvanaest nalazi na rusko-ukrajinskoj granici i koji pomažu u operacijama ukrajinske obaveštajne službe.
Još jedan slučaj tajnih operacija koji postaje očigledan, u slučaju Tajmsa namjerno. Kako je vaš kolumnista pisao na drugom mjestu, reporteri Tajmsa nikada ne bi otkrili operacije CIA u Ukrajini da im sama agencija nije odlučila omogućiti turističku turu.
Tu su takođe zapadni plaćenici i drugi neodređenog statusa. Prirodno je da ne raspolažemo njihovim tačnim brojem, ali ih sigurno ima na hiljade — Amerikanci, Britanci, Francuzi, Nijemci, Poljaci, Rumuni i ko sve ne.
Sredinom januara Rusi su objavili da su raketirali hotel u Harkovu koji je služio kao baza za francuske „volontere“, kako glasi uobičajeni eufemizam, ubivši 60 od njih. Pariz je to označio kao „dezinformaciju“, vrlo koristan pojam za nezgodna otkrića.
Ali Moskva je odmah pozvala francuskog ambasadora da se požali na „sve veće uključenje Pariza u sukob u Ukrajini“. Da li se ovakav postupak uklapa u bilo kakvu operaciju širenja dezinformacija o kojoj ste ikada čitali/slušali?
Nemoguće je, barem po mom mišljenju, da ova nedavna otkrića čine potpuni spisak zapadnih tajnih aktivnosti u Ukrajini. Sigurno ima više nego što nam je rečeno. Ali hajde da razmotrimo šta je do sada objavljeno.
Stiven Brien u svjetlu ovih činjenica postavlja logično pitanje: „Ako je NATO toliko protiv slanja trupa u Ukrajinu zašto NATO ne zahtjeva da se vojnici koji su već tamo pošalju kući?“
Odlično pitanje. Moj odgovor je: Zapadne sile, koje su se prekomjerno istrošile u sukobu Ukrajine sa Rusijom, nalaze se u stanju panike dok se Oružane snage Ukrajine povlače pred ruskim napredovanjem i dok podrška za ovu suludu avanturu opada s obije strane Atlantika.
Ako išta, prisustvo zapadnog osoblja u Ukrajini moglo bi čak i da se poveća.
Jasno je da Ukrajina gubi rat protiv Rusije, i to bržim tempom nego što su mnogi analitičari očekivali čak i prošle jeseni. Sad čitam izvještaje da bi konačni slom AFU-a mogao nastupiti za otprilike tri mjeseca.
Morate se zapitati šta će se onda dogoditi. Pulicerov svijet će vjerovatno nagraditi jezivo izvještavanje Tajmsa o Ukrajini jednom ili dvije od onih smiješnih nagrada koje veliki dnevnici razmjenjuju među sobom. Svi ti neonacisti koje Tajms eufemistički naziva „elitnim komandosima“ AFU-a moraće naći neki drugi način da izraze svoju patološku rusofobiju.
Čudna i raznolika prisutnost Zapada u Ukrajini neće ostati na istom. Ali neće ni nestati. I tako dolazimo do suštine ovog nedavnog talasa otkrića.
Radi se o tome da su Rusi — „Putin“, ako vam je draže — bili su u pravu sve vrijeme. Kriza u Ukrajini je samo najnovija faza u dugotrajnoj zapadnoj kampanji okruživanja Ruske Federacije kako bi na kraju bila destabilizovana. Promjena režima u Moskvi je ostaje krajnji cilj.
Ovo nije rat za odbranu „ukrajinske demokratije“ — izraz koji izaziva ili podsmijeh ili nešto sasvim drugo. Ovo je zapadni posrednički rat, od početka do kraja, u kojem su Ukrajinci cinično iskorišćeni kao topovsko meso, potrošne figure.
Rusija nije imala izbora kada je intervenisala prije dvije godine i nakon osam godina strpljenja, dok su Evropljani — to jest Njemačka i Francuska — kršili svako obećanje koje su dali u podršci dogovoru. Amerikanci nisu prekršili nikakva obećanja jer ih nikada nisu ni dali — i nikoga ne bi bilo briga čak i da jesu.
Dolazim do zaključka koji sam izneo kada je rat koji je počeo 2014. prije dvije godine eksplodirao u otvoreni sukob. Ruska intervencija bila je žalosna ali neophodna. Na tu sam se ocjenu našao na udaru kritika 2022. Nedavno sam saznao da se u nekim evropskim obaveštajnim dosijeima to vodi kao veliko prekoračenje.
Iako je sve istinito sada kao i tada. Što potvrđuje sve što polako saznajemo o različitim tajnim aktivnostima zapadnih sila u jadnoj, propaloj državi čijoj su propasti znatno doprineli.
Patrik Lorens, dugogodišnji inostrani dopisnik, uglavnom za The International Herald Tribune, je kolumnista, esejista, predavač i autor najnovije knjige „Novinari i njihove sjenke“, dostupne od Clarity Press ili preko Amazona. Ostale knjige uključuju „Vremena više nema: Amerikanci poslije američkog vijeka“. Njegov Tviter nalog, @thefloutist, je trajno cenzurisan.
Patrik Lorens
Izvor: https://consortiumnews.com
Prevod: Žurnal
